SVAKODNEVNO U 7:30 Usudimo se stati u obranu evanđelja
s. Damjana Mihaela Barbarić
s. Damjana Mihaela Barbarić
ČITANJA:
Jr 26,11-16.24;
Ps 69,15-16.30-31.33-34;
Mt 14,1-12
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa pa reče svojim slugama: »To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. Jer Ivan mu govoraše: »Ne smiješ je imati!« Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.
Na He rodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. Zato se zakle dati joj što god zaište. A ona nagovorena od matere: »Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.
A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.
Riječ Božju tumači s. Damjana Mihaela Barbarić:
Danas se u evanđelju susrećemo s činjenicom da i ako smo na Božjoj strani, i ako činimo dobro i ako dajemo sve od sebe, ne znači da će nam cvjetati ruže, da će nam život teći glatko, da će sve biti idealno, ono raj na zemlji. Baš suprotno, Ivan Krstitelj nam je dao primjer. Doista, nije bilo zamjerke, ako gledamo iz perspektive evanđelja, o Ivanu Krstitelju: bio je Božji čovjek, činio je samo dobro, otkrivao je ono što je loše i na to je ukazivao i upozoravao druge. Sam za sebe nije imao koristi od toga, znači doista posve besplatno, bez računice, čini dobro drugima. Međutim, nailazi na protivljenje. Zamjerio se vlastima onoga vremena. Kralju Herodu, njegovoj suložnici, ženi njegovoga brata, što je Krstitelj upozoravao da ne smije biti. Istina ga je stajala glave.
Doista, veliko ohrabrenje svima onima koji su možda u sličnoj poziciji, nije lako dijalogizirati s vlastima, politikom, nije lako naći kompromisna rješenja na obostrano zadovoljstvo. Možda je Ivan trebao biti diplomatskiji, ne znamo. Ipak, znamo da ga je Isus pohvalio što nam može biti ohrabrenje da se za velike stvari i velike neistine trebamo znati izboriti. Pada mi na pamet trenutne situacije oko rasprava o rodnoj ideologiji, zatim spolnom odgoju, zatim pravu na život nerođenoga djeteta, sve su to današnje situacije o kojima moramo zauzeti jasan stav i javno se zauzeti, javno reći NE svemu tome što se protivi zdravom razumu, zdravom nauku. Crkva će uvijek biti na strani života, na strani razuma, i premda je nekada i sama znala otići u stranputice, na greškama je naučila i vjerujem da je današnji smjer Crkve, njezin nauk vjere na liniji Krstiteljevoj, stoga usudimo se stati u obrani evanđelja, pa i kad je to pod cijenu života.