SVAKODNEVNO U 7:30 Srce je izvor

ČITANJA:

1Kr 10,1-10;

Ps 37,5-6.30-31.39-40;

Mk 7,14-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi — to ga onečišćuje. Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu. I reče im: »Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te u zahod izlazi?« Tako on očisti sva jela.

Još dometnu: »Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

Riječ Božju tumači varaždinski biskup Bože Radoš:

Čudno će zvučati no farizejima i pismoznancima Isusovoga doba moramo biti jako zahvalni. Njihovi sukobi, pitanja, tvrdoća daju Isusu priliku da nas povede na izvor, da se na izvoru napijemo svježine i čistoće Božjega nauka, da okupamo svoje misli, svoj svijet.

Tako je i u ovome odlomku, drugom dijelu Isusovog izlaganja, najdužoj lekciji u Markovom evanđelju. Smijemo primijetiti da Isus mijenja sugovornike. Najprije se obraća farizejima i pismoznancima, potom mnoštvu, a na kraju svojim učenicima.

Isus kroz raspravu farizeje i pismoznance vodi ih do razlučivanja bitnoga od nebitnoga. Vodi ih na izvore, na Božju zapovijed. Ne mogu se ostaviti, zaboraviti, zapovijedi Božje, a inzistirati na ljudskim odredbama. Isus će to tri puta ponoviti.

Primat Božjih riječi, zapovjedi, nikad ne smije doći u pitanje. Na izvoru Božje riječi stalno se kupaju ‘ljudske odredbe’, peru se naslage koje su samo ljudske, izvanjske.

Zatim se Isus obraća mnoštvu, njima otvara uši i utiskuje u dušu: ‘Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi to zagađuje čovjeka. To zagađuje i njegovu okolinu.

Isus ulazi u svijet naših stavova, naše logike koja lako zaključuje da zlo uvijek dolazi izvana, od nekoga drugoga. Druge optužujemo za zlo.

To je onaj izvorni grijeh međusobnih optuživanja, prebacivanja krivnje, koji seže od početaka, od Adama i Eve. Adam krivnju prebacuje na Evu; ‘Žena mi je dala, ja nisam kriv’, ‘zmija mi je dala’, kaže Eva, ‘ja nisam kriva’. Zlo dolazi izvana, od drugih, od svijeta oko nas, mi nismo krivi za zlo.

Logiku povjerenja u Ljubav zamijenimo traženjem krivca. Lakše je ako zlo, ono nečisto, vidimo izvan sebe nego ga vidjeti u sebi.

I treći Isusovi sugovornici su njegovi učenici. Isus ih diskretno s trgova, iz vanjskoga svijeta, uvodi u kuću, u sobu njihove nutrine, u sobu srca i tu vodi ključni dijalog.

Dovodi ih do izvora, koji je blagoslov kada je čist; tada dobrotom natapa sebe i sve oko sebe. Ali kad je izvor, srce, zagađeno ono postaje izvor zla koje se širi i zagađuje sve oko sebe.

Soba je i ordinacija Isusa liječnika, vrhunskog poznavatelja srca, kardiologa koji postavlja dijagnozu srca. Uočava simptome te nabraja što izlazi iz bolesnoga srca: zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.

Dragi slušatelji, među kojim sugovornicima smo mi? U kojem smo razredu? U svakom od njih!

Ali nemojmo se zadržati ‘vani’, nego uđimo s Isusom i njegovim učenicima unutra, u sobu svoje duše. S Isusom boravimo na izvor, čujmo i dijagnozu koju nam uspostavlja. Bistrinom Njegovoga oka, vidimo što to toksično izlazi iz mog izvora, iz moga srca.

Znamo, On, Isus, ne nudi samo analizu, dijagnozu nego i terapiju. Dobra je terapija Evanđelje, ovo današnje evanđelje, ono je naš čisti izvor s kojega zahvatimo i napijmo se. Voda milosti s ovoga izvora je lijek koji čisti. Ovaj čudesni lijek ako ga danas popijemo ozdravit će naš izvor: srce. I osposobiti ga da iz njega, ili točnije kroz njega, proteče ono što je dobro, zdravo – ono što je Božje!