SVAKODNEVNO U 7:30 Otvori srce Bogu

ČITANJA:

Dj 5,27-33;

Ps 34,2.9.17-20;

Iv 3,31-36

Tekst evanđelja:

Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju; što je vidio i čuo — za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima. Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša, župnik Župe Vrgorac:

Mir vama, dragi slušatelji Katoličkog radija!

„Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.“

Ove riječi iz Ivanova evanđelja vode nas duboko u središte Božje ljubavi i povjerenja. Bog Otac ne zadržava, ne kontrolira, ne mjeri – sve prepušta Sinu. Sve. Ne samo vlast nad svijetom, nego i naš život, naše slabosti, sumnje i radosti.

Zamislimo sada običan, svakodnevni trenutak: dijete uči voziti bicikl. Strah mu je u očima, noge drhte, ruke se hvataju za volan. Roditelj stoji iza njega, pruža ruke i daje sigurnost, ali dopušta djetetu da samo krene. Kada dijete odluči vjerovati, opusti se i pusti roditelju podršku, doživljava radost slobode i osjećaj sigurnosti. To je slika vjere: povjeriti život Bogu i prepustiti se Njegovu vodstvu.

Vjerovati u Sina znači prihvatiti da život nije samo u našim rukama, nego u rukama Onoga koji nas najbolje poznaje. Povjerenje oslobađa i donosi mir. Svaki trenutak u kojem Božja ljubav nosi naš život – oprost, molitva, čin dobrote ili jednostavno predanje Njegovoj volji – svjedoči da je Bog istinit i da je Njegova ljubav jača od naših strahova.

Evanđelje također upozorava: „Tko neće vjerovati u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.“ To nije kazna, nego posljedica zatvorenog srca. Odbijanje ljubavi, zatvaranje u vlastite ograničenosti uskraćuje život u punini – život koji Bog želi da iskusimo ovdje i sada.

U svakodnevici to može biti sitnica: ne oprostiti onome tko nas povrijedio, držati se ljutnje, prepustiti strahu ili brizi koja paralizira. Svaka takva odluka stvara prepreku Božjoj ljubavi da teče kroz nas. S druge strane, svaki čin povjerenja, trenutak predanja, molitva, odluka za ljubav i oprost – omogućuje Božjoj ruci da nas vodi i nosi.

U ovom uskrsnom vremenu, dok slavimo život koji pobjeđuje smrt, pozvani smo otvoriti srce. Otac je sve predao Sinu – i nama je ponuđeno isto povjerenje. Predajmo Mu brige, slabosti i radosti. Povjerimo Mu život i prepustimo se vodstvu. Baš kao dijete na biciklu osjeti radost slobode i sigurnosti predajući ruke roditelju, tako i mi možemo doživjeti istinski mir i radost u Božjoj ljubavi.

Neka nas ovo evanđelje podsjeti da vjera nije apstraktna, nego iskustvo povjerenja i predanja u svakodnevnom životu. Otac nas ljubi, Sin nas vodi, a mi možemo živjeti u radosti i slobodi koju nam On daruje.