SVAKODNEVNO U 7:30 Tvoje ime upisano je u Božji dlan

ČITANJA:

1Kor 6,1-11;

Ps 149,1-6a.9b;

Lk 6,12-19

Tekst evanđelja:

U one dane iziđe Isus na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanog Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.

Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, pozdravljam vas i želim svima mir i dobro. Današnje evanđelje govori o izboru dvanaestorice koje je Gospodin izabrao nakon cjelonoćne molitve; ujutro dozva učenike i između njih izabra dvanaestoricu koje prozva apostolima! Dakle bilo je više učenika koji su išli za Isusom kojima je govorio, a apostolima je sve nasamo objašnjavao. Za njih vrijedi ona Isusova rečenica: „Kojima je više dano od njih će se i više tražiti”. Dvanaestorici apostola dano je znati kraljevstva nebeskoga, njima je dano vidjeti Mesiju – Sina Božjega oči u oči, s njim su jeli s njim su pili i slušali riječi spasenja. Blago vašim očima što gledaju rekao je Isus na jednom mjestu, blago vašim ušima što slušaju jer stvarno je to bilo posebno vrijeme neizmjerna čast biti s Bogom i provoditi dane s njim.

Znamo da evanđelja nisu bila odmah napisana nego s odmakom godina i ono što je Isus govorio ostalo je apostolima duboko u sjećanju i mislima. Dvojica apostola su napisala evanđelja to je Ivan apostol sin Zebedeja i Matej koji je bio carinik i doživio obraćenje u susretu s Isusom i slijedio ga. Isus je svoje apostole pozvao po imenu i kad se ime spominje u Svetom Pismu to nije samo obično ime, nego Bog tu osobu poznaje u dušu, važan je jedinstven i neprocjenjiv u Božjim očima.

Kako je to lijepo dragi slušatelji da te Bog Otac zna po imenu i tvoje ime je upisao u dlan svoje ruke. Trebamo zato činiti sve da naše ime iz dana u dan posvećujemo, Bogu zahvaljujemo za to ime i da naše ime, onda i naša djela, budu nama na ponos a Bogu na slavu. Isto tako kad roditelji daju ime svome djetetu trebaju misliti da će ga to ime obilježiti za cijeli život i da ga odgajaju tako da ih njihovo dijete ne sramoti, da svojim životom ne osramoti svoje roditelje.

Vidite jedno ime apostola jednome je bilo na ponos i čast, a drugome je to isto ime bilo na sramotu i propast. Tako nam svi evanđelisti zapisuju da su na kraju apostolskog niza pozvani Juda Jakovljev i Juda Iškariotski koji posta izdajica. Nije on bio izdajica od početka, nego su ovo evanđelisti napisali sa odmakom godina i tada je bilo jasno da je Gospodin predan po jednom svom učeniku koji je postao izdajica. Mogao se od toga odvojiti i postati vjeran učenik kao i drugi ali iz svoje slobode odlučio se suprotno. Bog nikoga ne prisiljava, nego svakome daje slobodu da se sam odluči hoće li mu služiti ili neće. Dobri Bog jako poštuje našu slobodu i nikada je ne ukida. Kako je lijepo da smo slobodni, da nismo roboti, programirani, ali to dragi slušatelji traži od nas odgovornost i veliku ozbiljnost. Možemo na kraju s psalmistom reći „Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna.“ Amen.