SVAKODNEVNO U 7:30 Tko god ište, prima

Čitanja:

Est 4,17k-m.r-t;

Ps 138,1-3.7c-8;

Mt 7,7-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!

Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači o. Livio Marijan:

U današnjem Evanđelju Isus ljude naziva ”zlima”, i onda navodi primjer da i zli znaju biti dobri . ”Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu” (Mt 7, 11). Doista, mi jesmo zli, u smislu da smo dionici pale ljudske naravi koja je ranjena posljedicom Adamova grijeha. I mi naginjemo zlu, možda nekad češće nego dobru. Zlo koje naša narav u sebi nosi provociraju i zla izvan nas, zle naravi drugih ljudi koje nas ranjavaju, pa neimaština, bolest, nepravda, zamamnost svijeta i svega oko nas. Sve nas to provocira i na nas utječe. Međutim, zlo je i u nama. Ima jedna molitva u grkokatoličkom časoslovu koja kaže: ” Isuse, dobri pastiru ovaca svojih, ne predaj me nasrtajima Zmijinim i ne prepusti me vlasti Zloga, jer i sam u sebi nosim sjeme truleži”. Dakle, saveznik Zloga je i u nama. I u takvom stanju nije nam uvijek lako oprijeti se zlu i biti dobrima. Međutim, kako kaže Isus, i mi – premda zli – znamo biti dobri. I ”dobrima darivati djecu svoju”. Mi možemo biti dobri.

Borba protiv zla počinje uvijek najprije s nama samima. Govoriti o zlu u svijetu, o zlu u ljudima oko nas, kriviti sve i sva, a ne optužiti najprije sebe sama doista nema smisla. Isus nam danas govori da će Bog uistinu obdariti dobrima one koji ga zaištu. I nije slučajno da kod ovog Isusovog poticaja na molitvu odmah stoji i opomena o dobru i zlu u ljudima te poticaj da činimo ljudima ono što bismo željeli da oni nama čine.

Isus nas želi poučiti dvije bitne stvari o molitvi. Prva je da se uporna i ustrajna molitva doista isplati. Bog nije bezosjećajan, ni gluh, ni nezainteresiran. No, Bog nas odgaja, kao što dobar Otac odgaja dijete: uči nas da se trudimo, da vježbamo svoju ustrajnost i stječemo povjerenje. To je proces, rast, razvoj – kao što je i sve u čovjekovu životu podložno nekom zakonu rasta i razvoja. Čovjek koji se lako iznevjeri, koji u svojoj nemarnosti i nestalnosti traži ekspresna rješenja za svoje potrebe, misli samo na sebe i to može biti izraz teškog egoizma. ”Samo da ja to dobijem i to odmah sada!” Zamislimo si da nam u tom času Bog odgovori: ”Pa zar misliš da ja nemam drugog posla? Toliki umirući od gladi i bolesti, toliki u pogibli rata, toliki u mukama progona, tolike potrebe svijeta, a ti bi sad odmah da se samo tebi posvetim?!”

Drugo bitna stvar kojoj nas Isus danas uči je ljubav. Bog nas uvijek odgaja prvenstveno za ljubav jer On je ljubav, jer po ljubavi i mi postajemo poput njega, bogoslični, jer ćemo se jedino po ljubavi spasiti. ”To je doista Zakon i Proroci”. Ljubav je doista smisao sve naše pobožnosti, svega što činimo, pa i svega što molimo i što jesmo. Naša molitva treba uvijek proizaći iz ljubavi. I po ljubavi će nas Bog uslišiti. Ljubavlju trebamo nadvladavati našu ranjenu palu ljudsku narav koja naginje zlu, kako bismo bili bolji, kako bismo bili dobri. I prvenstveno za to trebamo moliti, i u tome biti uporni i na Božje srce stalno kucati.