SVAKODNEVNO U 7:30 Tjelesna i duhovna sljepoća

ČITANJA:

od dana: 1Kor 9,16-19.22b-27;

Ps 84,4-6a.8a.12;

Lk 6,39-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?

Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš tada dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.«

Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:

Hvaljen Isus i Marija! Može li slijepac slijepca voditi! Može li se liječnik sam izliječiti, sam se operirati, može li se svećenik sam sebi ispovjediti. Naravno da ne može, potreban mu je drugi i upravo je u tome „slabost“ ljudskog života da smo ovisni jedni o drugima. Stavio sam riječ „slabost“ pod navodnike jer ne mislim da je to loša čovjekova osobina, nego upravo suprotno – slabost nas vodi prema drugima, prema našim bližnjima, a u bližnjima se krije sam dobri Bog.

Lijepo je to i sv. Pavao napisao „kad sam slab onda sam jak!“ kad je čovjek svjestan svoje slabosti onda je ponizan i traži pomoć, moli za pomoć. Čovjek u naponu snage, kad mu sve „krene“ u životu kad ima novca i zdravlja, uspjeha i sigurnosti ne razmišlja o drugima kojima je možda teže, ne razmišlja o bolesnima, jer misli da on neće nikad biti bolestan i star! Ako i gleda na druge to može biti pogled s visoka, bahato i umišljeno da gleda trun u oku brata svoga, a brvna u svome oku ne opaža. Velika je razlika između brvna i truna i upravo u tim velikim razlikama vidi se tko je ponizni vjernik i onaj koji je umišljeni i pametuje drugima: „Kako ti se to može dogoditi? Zašto ne misliš? Zašto ne paziš?”.

Može li slijepac slijepca voditi! Kako je teško vidjeti slijepca koji se teško s bijelim štapom kreće, koji ne vidi kamo ide. Jedan slijepac bio mi je veliki prijatelj, nije više na zemlji Gospodin ga je pozvao na nebo. Ali ostala su sjećanja na njega, jer je bio jako mudar, zdravo pobožan i drago mi je bilo razgovarati s njim. No nije bio od mladosti pobožan i vjeran Bogu tek kad mu se dogodila nesreća, kad je oslijepio obratio se! Taj nesretni događaj, ta tragedija zauvijek ga je promijenila, obratio se Bogu svim srcem, a prije je mislio samo na novac jer je bio u Njemačkoj i nogomet je bio sav njegov svijet. Bog je dopustio da mu se nesreća dogodi upravo na nogometu gdje mu je golman rukama ozlijedio oko, a kasnije se zakompliciralo i liječeći jedno oko liječnici su mu oštetili i drugo i ostao je potpuno slijep na oba oka. Kako je težak život slijepih osoba. Ovaj moj prijatelj imao je ženu koja je bila njegov anđeo, vodila ga i hranila. Kad je došao kod mene stavio sam pred njega što sam imao, pitao je ženu što je to, što jedem, ona mu je narezala i rekla što jede, dala mu u ruku čašu i rekla što pije što sam mu natočio.

Zamislite vi dragi prijatelji taj život, tako teški život da ništa ne vidiš da si slijep. Danas ljudi vide i sve je pred njima pa onda ne žele jesti ovo ili ono, izbirljivi su i zahtjevni. Mi se tužimo za svaku sitnicu, nama je sve teško a imamo zdrave ruke i noge i zdrave oči. Božja riječ ima svevremensko značenje i vrijedi za sva vremena, tako da su i danas ljudi uz zdrave oči slijepi, ne vide divna Božja djela niti zahvaljuju Bogu koji sve vodi i svime upravlja. Pored zdravih očiju danas ljudi lutaju ne znaju kamo idu, koji je smisao njihovog života. Mnogi ljudi su doživjeli ozdravljenje, u teškoj nesreći ostali su živi, ljudi oko njih su poginuli ili u autu drugi su poginuli, a on je ostao živ i ne vide u tome Božji prst i da zahvale i vrate se svim srcem Bogu. To znači da su i dalje ostali slijepi, a Bog želi da duhovno progledamo i da mu zahvaljujemo za sve. Dajmo se voditi od Gospodina, progledajmo jer od Boga dolazi svako dobro, svako svjetlo da možemo vidjeti divna Božja djela. Amen.