SVAKODNEVNO U 7:30 Talenti – izričaj Božje ljubavi

ČITANJA:

Prigodna čitanja str. 119.-130.;

2Sol 3,6-12.16;

Ps 127,1-2;

Mt 25,14-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.

Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’

Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’

A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’

‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Zvonimir Pervan:

Dragi slušatelji,

U današnjem evanđeoskom ulomku iz Matejevog evanđelja Isus nam donosi prispodobu o gospodaru koji ima veliki imetak i o trojici slugu kojima on daje taj imetak na korištenje. Prispodoba kaže: „Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova.“

Bog svakome od nas povjerava određene darove – talente. Važno je naglasiti da jedan talent predstavlja ogromnu vrijednost – ekvivalent šest tisuća denara, a jedan denar bio je dnevna plaća. Dakle, nitko od njih nije dobio malo. Svi su dobili mnogo, jer naš Gospodin nikome ne uskraćuje svoju darežljivost.

Ipak, ponekad se dogodi da uspoređujemo svoj život i ono što imamo ili nemamo s drugima. Zaboravljamo da je svatko od nas jedinstven i neponovljiv i da svakome od nas Bog daje darove i mogućnosti po njegovoj mjeri, ali uvijek s velikim povjerenjem. Nijedan talent, odnosno dar, nije bezvrijedan, naprotiv svaki je izričaj Božje ljubavi. Nijedan život nije bezvrijedan, nego je veliki dar, vrijednost i izraz Božje ljubavi.

Prispodoba nadalje kaže da gospodar otputova što nam govori da Bog ne stoji nad nama kao strogi nadglednik. On nam daje punu slobodu, prostor i vrijeme da s darovima koje nam je povjerio slobodno upravljamo, da rastemo u odgovornosti i ljubavi. Bog ima povjerenja u nas. Zato je važno upoznati sebe, ne samo svoje slabosti, već i darove koje nam je Bog dao. Jer život sam po sebi je talent, dar koji smo primili i koji smo pozvani živjeti u punini, ne vođeni strahom, nego vjerom i pouzdanjem.

U prispodobi vidimo da su dvojica slugu odmah krenula ulagati primljeno i donijeli plodove. Treći se, međutim, prepustio strahu, zakopao talent i ostao pasivan: „Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!“ Ove riječi trećeg sluge pokazuju da on uopće nije prihvatio talent kao dar, kao ono što mu je gospodar dao, nego ga vraća: „evo ti tvoje“. Nije imao povjerenja u gospodara. U njemu nije vladala ljubav, nego strah.

To se događa i nama kada zaboravimo da je Bog Otac koji ljubi, a ne strogi sudac. Kada Boga gledamo s nepovjerenjem, zatvaramo se i počinjemo živjeti iz straha, umjesto iz slobode i ljubavi. Strah paralizira, dok, kako je govorio sv. Maksimilijan Kolbe, „samo ljubav stvara.“

Dragi slušatelji, tim Kolbeovim riječima „samo ljubav stvara“ završavamo današnju misao. Molimo Gospodina da nam udijeli milost da prihvatimo život u punini, da prepoznamo i zahvalno prihvatimo sve darove koje nam On daje, i da uvijek budemo svjesni da smo ljubljeni sinovi i kćeri Božje te da sukladno tome budemo dobri i vjerni upravitelji dobara koja nam On povjerava.