SVAKODNEVNO U 7:30 Svjedočanstvo ljubavi prema istini

ČITANJA:

Heb 9,15.24-28;

Ps 98,1-6;

Mk 3,22-30

Tekst čitanja:

U ono vrijeme: Pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«

A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti.«

»Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«

Riječ Božju tumači vlč. Josip Đurin:

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Krist je došao na zemlju među svoju braću ovlašten za to da nas poziva i proziva. Kod mnogih je to urodilo plodom, a kod nekih nije. Pozvao je svoje učenike, sljedbenike, svjedoke, slušatelje i mnogi se odazvaše da s Isusom dožive svoju slobodu i svoj put prema Božjem kraljevstvu. Prozivao je i farizeje i pismoznance i grešnike, no to je slabo djelovao na njih, osobito što se tiče farizeja i pismoznanaca, jer su si oni umišljali da su zakon i nitko im ne treba pripomoći, niti ih tko prozivati. Naprotiv, oni su tu da prozivaju druge koji krše zakon.

U naravi je palog čovjeka svaljivati krivicu na drugoga. Upravo su tako postupili Isusovi suvremenici. On je govorio mudro i njegovoj se mudrosti nisu mogli suprotstaviti. Činio je očigledne znakove i čudesa, koja nisu mogli zanijekati. Činio je dobro koje je svima bilo očigledno. I u isto vrijeme prekoravao grijeh i grešnike i pozivao na obraćenje. Budući da im ovo zadnje, tj. poziv na promjenu života, nije odgovaralo, tražili su način kako da obezvrijede Isusov nastup. Onda se dogodilo čudo koje se u ono vrijeme smatralo najvećim mogućim čudom: Isus je izagnao đavla. Kako sad obezvrijediti to veliko čudo i taj očigledni znak? Jednostavno. Čuli smo u evanđelju da su farizeji prozvali i optužili Isusa da ima u sebi Beelzebula i da po njemu izgoni đavle iz opsjednutih.

Bila je to teška optužba, da su farizeji umjesto Duha Božjega u Isusu prepoznali duha Zloga. Zbog toga im Isus objašnjava da đavao ne može izgoniti đavla, jer se zlo zlu ne protivi, jer su u sebi razdijeljeni, unaprijed im je određena propast. Đavao je najveći zarobljenik samog sebe, razdijeljen u sebi, koji nema sposobnosti shvatiti tu svoju stvarnost. Čovjeka čine dvije dimenzije: materijalna i duhovna, tijelo i duša, a Krist je došao kao spajalica čovjeka u jednu cjelinu, slobode i ljubavi. Razdvojenost tih čovjekovih dimenzija čine čovjeka nemoralnim, postaje bolesnik, zarobljenik samog sebe. To je bolest mnogih današnjih ljudi koji sebe održavaju samo tjelesno i intelektualno, dok su duh i duša potisnuti, odnosno, na Božji poziv i njegovu milost oni zatvaraju oči, srca i duše pred pohodom Duha Svetoga. Ne dopuštaju Duhu Svetom da uđe u svoj stan, jer su već prije utisnuli i uselili zli duhovi. To je ono što Krist kaže da je to grijeh protiv Duha Svetoga za kojeg nema oproštenja. Svi će se drugi čovjekovi grijesi oprostiti, no ovaj grijeh protiv Duha Svetoga, kojeg je zamijenio „nečisti duh“, nema oproštenja. To je taj grijeh, grijeh kada čovjek uporno odbacuje poticaje koje mu Bog šalje preko Pisma, preko Crkve, preko ljudi.

Što je s nama dragi slušatelji? Razmišljamo li o sebi? Što možemo mi učiniti da se nešto u nama promijeni? Da li mi prepoznajemo Duha Božjega u svijetu i da li ga slušamo? Molimo zato danas da nas Duh Sveti dotakne kako bismo mogli svjedočiti ljubav prema istini, a ne prema laži; ljubav prema poniznosti, a ne prema oholosti; ljubav prema dobroti, a ne prema mržnji. Pokažimo svojim životom, svojim riječima i djelima da je u nama Duh Božji pobijedio duha Zloga.