SVAKODNEVNO U 7:30 Svetac od kojega dolaze kršćani

ČITANJA:

Post 44,18-21.23b-29;45,1-5;

Ps 105,16-21;

Mt 10,7-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus apostolima: »Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!

Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje. U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.

Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji, negoli gradu tomu.«

Riječ Božju tumači p. Niko Bilić:

Danas počinje, kažu, najveće dosada svjetsko natjecanje tko će zabiti više golova. Naši školarci već su mjesecima poneseni živom potragom i borbom da dođu do prave sličice nogometaša. Je li među prvim kršćanima vladalo slično živo nastojanje da izbliza upoznaju Spasitelja i dođu do one prave slike o Bogu?

Crkva se danas sjeća sv. Barnabe kojega slavimo kao apostola. Premda nije među odabranom Isusovom Dvanaestoricom očito je toliko ostvarivao evanđeosko poslanje da ga povijesno tako pamtimo.

U našemu svijetu, u kojemu se sve vrti oko novca i uspjeh se mjeri prikupljenim milijunima, Gospodin Isus donosi veliku slobodu i radost kad na prvo mjesto za apostolski život stavlja ono što se ne plaća i što besplatno dajemo. Kako je to Barnaba živio da su po njegovu životu ljudi prepoznavali da je Bog, kralj, blizu?

Djela apostolska bilježe. Izvorno on nosi drevno biblijsko ime Josip, a nadimak Barnaba vjerojatno govori o njegovoj naravi i znači da je sin utjehe. Rođen je na Cipru u časnom Levijevu plemenu, zaduženom za hram i bogoslužje, a obitelj mu je zacijelo zbog progonstva završila daleko od domovine. U prvoj vjerničkoj zajednici okupljenoj oko Petra i Ivana, Barnaba je primjer onih koji su se dragovoljno odlučili prodati svoje imanje i dati se u službu Crkvi.

Njegovom jamstvu možemo zahvaliti da je Pavao nakon svoga čudesnog obraćenja prihvaćen u Jeruzalemu, gdje su ga se najprije svi bojali i sumnjali u njega. Barnaba je posrednik koji ga je doveo k apostolima i posvjedočio za nj.

Važan je Barnaba jer je on poslan u sirijsku Antiohiju gdje će i Grcima donijeti evanđelje tako da i oni u velikom broju pristupaju Kristovoj zajednici koja ondje po prvi put za sebe koristi naziv »kršćani«. Barnaba odlazi po Pavla koji se iz opreza povukao u rodni Tarz. Kad je za vladavine cara Klaudija nastala glad, zajedno s Pavlom nosi iz Antiohije u Judeju prikupljenu pomoć. Po zahtjevu Duha Svetoga Barnaba s Pavlom treba poći u misije, i na njegov zavičajni Cipar. Vjerojatno zato što je obiteljski od tamo lakše im je dospjeti izravno do carskoga namjesnika Sergija Pavla. Je li upravo taj susret zaslužan da nakon toga Savao koristi svoje novo ime Pavao?

Kad ih kao misionare traže da tumače Zakon i Proroke, navest će retke iz Proroka Izaije o tome da ga Bog postavlja za svjetlost svjetskim narodima, obrazlažući tako osnovnu misao da Bog svoju riječ nije namijenio tek jednom izabranom narodu, nego i svima ostalima.

U Listri doživljavaju čuveni nesporazum: proglašavaju ih božanstvima s Olimpa. Koliko je Barnaba istaknut svjedoči i to što su u njemu gledali Zeusa – vrhovno božanstvo.

Vrativši se u Antiohiju svjedoče koliko su i drugi narodi na njihovu misijskom putu postali vjernici. A kad neki iz Judeje traže da svi moraju najprije opsluživati Mojsijev Zakon, nastaje čuvena teološka buna koja će dovesti do prvoga Koncila. Barnaba je s Pavlom izaslanik koji u Jeruzalemu treba potražiti rješenje kod apostola i starješina. Njihovo putovanje opet su misije u Feniciji i Samariji te će još jednom svjedočiti kao je Bog na djelu među onima koji nisu bili narod Saveza. Poznati rezultat Jeruzalemskog apostolskog koncila ujedno je i prvi crkveni dokument.

U jednu ruku žao nam je što će se Barnaba i Pavao na kraju razdvojiti. Ali u drugu je ruku to potvrda da među kršćanima ne vlada niti neka slatkasto povlađivanje ni ropsko jednoumlje, nego Kristovo veliko Srce.