SVAKODNEVNO U 7:30 Što je volja Božja?

Liturgijska čitanja:

2Sam 6,12b-15.17-19

Ps 24,7-10

Mk 3,31-35

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođu Isusova majka i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka.«

Razmatranje pripremio vlč. Matej Glavica:

Koliko smo se samo puta upitali kako ispravno vršiti i ispuniti volju Božju. Vjerujem da si češće iskreno postavljamo to pitanje. Ono je neobično važno. Tragati za putevima u kojima prepoznajemo Božju volju, za vjernika je ključ mudrosti života. I u tome valja biti umiješan. Osobito zbog toga jer se volja Božja ne može spoznati jednom zauvijek. Za njom uvijek valja tragati. Bog svakodnevno očituje nove znakove kroz koje nam sugerira i očituje što očekuje od nas. Zato je vjerniku važno budno i s pažnjom osluškivati i čitati znakove kako bi razumio što mu je činiti da izvrši Božju volju. Svjesni smo da nas je Bog postavio u ovaj svijet s misijom i poslanjem. Ima s nama i mudri plan i ozbiljan naum. Očekuje našu susretljivost i spremnost na suradnju. Ipak, premda toga svjesni, ponekad nam je teško razaznati gdje nas i na koji način naš Bog treba i očekuje. Gdje je ključ kojim se otključava ‘volja Božja’?

U evanđelju susrećemo Blaženu Djevicu Mariju koja dolazi u Kafarnaum gdje je Isus sabrao prve učenike uz Genezaretsko jezero i naišao istovremeno na oduševljenje jednih i protivljenje drugih koji su ga slušali i promatrali što čini. Upravo je Marija nekoć kod Navještenja pristala vršiti volju Božju i preuzela na sebe sve što ta stvarnost podrazumijeva. Ona je itekako velikodušno pokazala susretljivost i spremnost na suradnju s Božjom voljom. No, i ona je pozvana prepoznavati tu Božju volju u svim detaljima života. Zato traži Isusa nakon što se suočio s prvim otvorenim suparnicima. Smijemo pomisliti da ga traži i pomalo majčinski zabrinuta. Isus se nalazi u Petrovoj kući koja je postala njegova propovjedaonica. Marija ne može ući unutra od silnog mnoštva koje sluša njezina Sina. Posrednici Isusu daju do znanja da je vani njegova majka i braća, njegovi prijatelji i da ga traže. Očekivali bismo da će Isus otrčati u zagrljaj majci ili njoj prokrčiti put da mu priđe bliže. No ipak, pomalo iznenađujuće, Isus pita: ‘Tko je majka moja i braća moja’? Pogledom i gestama daje do znanja da su to oni oko njega koji su spremni vršiti volju Božju. Marija iznova mora prihvatiti volju Božju, pronaći ključ za njezino razumijevanje. Odjednom mora postati učenicom onome koga je donijela na svijet. Nije Isus time obezvrijedio Marijinu majčinsku brigu niti umanjio njezinu veličinu. Dapače, Isus je znao da je njegova Majka itekako spremna vršiti volju Božju. Zato je njezino mjesto tu, među onima koji su spremni oblikovati novu obitelj, nove odnose i relacije. Isus širi krug obitelji, od nazaretske u kojoj je ‘napredovao u mudrosti i milosti’ do velike obitelji njegovih učenika svih generacija i svih naraštaja koji će postati dionici Kraljevstva Božjeg.

Volja je Božja naše spasenje. Radi toga je i došao među nas. Radi toga nam prilazi i u sakramentalnim znakovima i na bezbroj načina u kojima prepoznajemo njegovu blizinu. Vršiti volju Božju značilo bi onda odgovoriti na Božju ponudu spasenja, truditi se i nastojati u životu živjeti Božje vrednote, ‘sjesti oko Isusa u krug’ kako bi nas pogledao i u nama prepoznao svoju majku, brata i sestru. Volja Božja nije ništa apstraktno, dapače, posve je jasna i konkretna: osluhnuti Isusa kako mi govori i ne dozvoliti da njegova riječ padne na neplodno tlo moga srca. Otključati srce da mu Isus može progovoriti. Konačno, upravo poput Marije znati reći: ‘Neka mi bude po riječi tvojoj!’