SVAKODNEVNO U 7:30 Srcem biti s Isusom!

ČITANJA:

Post 2,18-25;

Ps 128,1-5;

Mk 7,24-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Usta Isus i otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić:

Sestre i braćo!

Isus se ne može i ne želi sakriti od ljudi, baš suprotno on privlači ljude! Njegove riječi i djela, čitav njegov život sve usmjerava na Boga i baš zato ostaje trajno privlačan svakome čovjeku. Tako ga je pronašla i žena čija je kćerkica imala duha nečistoga. Bila je privučena mišlju da joj kćerkica može biti slobodna i zdrava, ali što je još važnije, prepoznala je i svoj život okrenula prema Onomu koji je to mogao učiniti. To je najvažnija činjenica za svakog tražitelja istine, smisla i života.

Žena je znala i itekako osjetila da ne može sama, možda je isprobala i mnoge druge stvari sve dok nije sigurna stala pred Boga koji je jedini mogao spasiti njezin život i život njezine kćerkice. U njezinom hrabrom pristupu očitovala se baš ta istina: nitko ne može postići spasenje svojim trudom ili pak pravilnim izvršavanjem nekih zapovijedi. Spasenje se dobiva od Boga, ono je dar Božji onima koji mu se otvaraju te ga u srce prihvaćaju i u ljubavi se trude sačuvati ga.

Grkinja, Sirofeničanka rodom, pokazuje nam također da nismo time što smo se rodili, što smo se krstili i što ljudi kažu da smo katolici automatski spašeni. Njezin nam primjer ističe veličinu vjere koja poput produžene ruke ljudskoga srca dotiče Isusa i moli ga za ljubav, za ozdravljenje, za blizinu, za malo pažnje. Ujedno ova žena je bila opomena apostolima, a i ostalima da se ne osjećaju privilegirani, da se ne uljuljaju u vjeri i ne smatraju gotovim činom svoje spasenje.

Isus svakoga dana svoje Tijelo i svoju Krv, u najvećoj žrtvi ljubavi, daruje na oltaru. Isus svakoga dana po svojoj Riječi i u srcu svakoga čovjeka govori. Isus u sakramentu pomirenja iskazuje milosrđe, oprašta grijehe i čisti srce svima koji se kaju. Isus u svim ostalim sakramentima, molitvama, pobožnostima, u tvome srcu, životu, na svakom tvom koraku prilazi i želi biti s tobom. Prepoznati te darove i uživati ih u tome trenutku zaista je milost.

Žena je vjerom, u Isusu prepoznala Spasitelja. Zato su joj i mrvice Kruha Života bile dovoljne da bude sita i zadovoljna. Po vjeri je i njezina kćerkica ozdravila, tj. bila od Isusa dotaknuta.

O neka bude velika vjera naša, o neka bude velika ljubav naša, o neka bude jedina nada naša biti Isusov, srcem biti s Isusom. Ne otimam ga drugima, nego ga zajedno s drugima slavim i častim, klanjam se jedinome pravome Bogu i u njemu pronalazim sebe, svoj vječni mir.