SVAKODNEVNO U 7:30 Snovi ili stvarnost

ČITANJA:

vl.: 1Kor 15,1-8;

Ps 19,2-5;

Iv 14,6-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus Tomi: »Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni?

Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.

Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.

Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Branimir Budinski:

Poštovani slušatelji, Isus je u današnjem evanđelju rekao Filipu: Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Isus to govori i tebi. Ne moraš zamišljati nebeskog Oca, stvarati ideje o njemu, iluzije, On je prisutan u Isusovom životu. Tako je i u tvojoj stvarnosti, svakodnevici. Isus te uči biti zaljubljen u stvarnost, a ne u snove.

Koliko nas zapravo ne zna živjeti stvarnost, nego živimo snove. U ime imaginarne, savršene stvarnosti, savršene djece, idealnog muža, počneš prezirati onu djecu koju imaš, muža kakav jest. Međutim, ako će te ikada itko znati ljubiti, to će učiniti jer te voli takvu kakva jesi, takvog kakav jesi, a neće te ljubiti ako bude zaljubljen u svoju ideju o tome kakav bi ti trebao biti, kakva postati.

Tako niti Bog nikada nije u snovima, nego u stvarnosti. Zato se danas spominje Otac i važnost odnosa s njime, važnost odnosa prema autoritetu. Za nas, osim zemaljskog oca, autoritet je i naša zemaljska majka.

Možda je upravo sada pravi trenutak zahvaliti Bogu za naše majke. Prisjetimo da su upravo one te koje su nas prve učile živjeti, bile ohrabrenje, poticaj, nježnost, pažnja, sigurna luka kojoj si se uvijek mogao vratiti. Otac je onaj pak koji nam daje sigurnost, koji jest bedem i zaštita.

Majka, s jedne strane, gledajući svoje dijete, u sebi govori: Ti ne smiješ imati problem u životu. I zaista, kada se problem pojavi, majka uskače, želi riješiti svaki djetetov problem, majčino srce ne može promatrati djetetovu bol.

Otac pak u sebi uvijek govori: Ne! Dobro je da u tvom životu postoje problemi, jer oni te uče mudrosti, životu, zahvaljujući problemima rasteš. Otac je onaj koji postavlja granicu, čak i majci, kako dijete sâmo treba učiti rješavati probleme u životu, a ne on (otac) ili majka. Otac i majka su samo pomoć na tom putu.

Kako je poučio apostola Tomu, Isus tako u uči i nas, koji je put do cilja, do nebeskih stanova. Upoznati Oca!

Na tom putu je ključna obitelj. Majka koja uči živjeti i otac koji uči umrijeti. Ipak, Isus danas stavlja naglasak da trebamo upoznati nebeskog Oca, onoga koji nas uči umrijeti, jer svatko tko uči živjeti, a da pritom nije naučio umirati, nikada neće znati živjeti.

Naime, ako ja želim istinski ljubiti svoga muža, svoju ženu, svoje dijete, onda taj muž, žena, dijete za mene postaju jedno ograničenje, u kojemu neću htjeti tu osobu pretvoriti u sebe, prilagoditi svojim idejama, pogledima, nego ću ju poštivati kao dijete nebeskog Oca koji mi je tu osobu povjerio.

Isus je odredio taj put do Oca kada je rekao: Ja sam put, istina i život, nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Isus je prvi za tebe bio ono što te šalje biti drugima. Kada si skrenuo s puta, On te vratio na nj; kada si živjela laž, vratio te k istini; kada si bio mrtav, oživio te.

Dragi oče, majko, drage obitelji, i vi ste pozvani biti to svojoj djeci, supružniku, rodbini, neprijatelju, svima koji su vam povjereni od nebeskog Oca. Božji blagoslov bio sa svima vama!