SVAKODNEVNO U 7:30 Slijedeći Krista preobražavamo sebe i ovaj svijet

ČITANJA:

Post 37,3-4.12-13a.17b-28;

Ps 105,16-21;

Mt 21,33-43.45-46

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«

»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«

»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«

Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim!

Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«

Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

Riječ Božju tumači vlč. Antun Faltak:

Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, draga braćo i sestre!

Slušajući prispodobu koju Isus govori glavarima svećeničkim i starješinama narodnim – već od prve riječi razumijemo i znamo da je dobar domaćin koji stvara, gradi, sadi i povjerava – nitko drugi doli Bog Stvoritelj. Otac Nebeski stvara i povjerava nama svoje stvorenje kako bi donijeli plodove, dobre plodove, obilne plodove, plodove radosti, mira, slobode, oprosta.

Sve što dobri Domaćin stvara je dobro, i vinograd, i ograda i tijesak – sve stvoreno je dobro, lijepo i vrijedno. No najljepše, najvrjednije i njegovom srcu najmilije je sâm vinograd. Plod vinograda je grožđe a onda i vino, dobro vino, slatko vino koje daje radost, koje razveseljuje srce. To su dakle plodovi koje dobri domaćin želi: radost ljudi, radost koju ljudi, njegov vinograd, ostvaruju i daju, radost koja raste i širi se po cijelom svijetu.

No umjesto radosti, umjesto života i veselja – dobri Domaćin dobio je plodove smrti, ubojstva, izdaje, nasilja, tuge, plača.

Mi smo božji vinograd i mi smo vinogradari koji bi trebali uzgojiti i dati dobre plodove.

Bog Stvoritelj povjerio je u naše ruke svijet koji je stvorio. Ali je i nas povjerio nama samima i želi od nas dobre plodove radosti, života, veselja, slobode. No, mi smo urodili ratovima, smrću, ubijanjem najslabijih, zavišću i zločestoćom. Uzgajamo, hvalimo se, ponosni smo ako proizvedemo sve veće plodove smrti, više oružja, više mržnje, više moći nad drugima i nad stvorenjem.

Dovoljno je pogledati svijet koji nam je Bog stvorio – umire i propada radi plodova našeg nemara, otuđenosti, gramzljivosti i sebeljublja. No, unatoč plodovima smrti koje dajemo i kojih se tako teško odričemo, kao i u prispodobi – dobri domaćin uvijek iznova šalje svoga Sina, kako bi se ugledali u njega, kako bi se obratili, promijenili, preobrazili u dobre vinogradare, kako bi dali dobre plodove njemu mile.

Na početku ovog drugog korizmenog tjedna, na visokoj gori, zajedno s apostolima, gledali smo Isusa koji se preobrazio i slušali smo glas Očev: „ovo je Sin moj ljubljeni. Slušajte ga!“. I u ovoj prispodobi želja dobrog Oca, dobrog Domaćina je ista: da poštujemo njegova Sina – da ga gledamo i slušamo, da ga oponašamo i nasljedujemo i tako preobrazimo sebe i ovaj svijet.

Doista, nije kasno – bez obzira na grijeh i zlo, bez obzira na ratove i smrt, bez obzira na zagađenje i izumiranje – ako svoj pogled svrnemo na Sina, ako poslušamo Njegov glas, moguće je još uvijek dati dobre plodove mira, oprosta i izmirenja, plodove slobode i napretka za sve, plodove suživota i tolerancije među ljudima i među svim stvorenjima.

Moguće je ovaj napaćeni i zagađeni svijet preobraziti, naša tužna i tamna srca izliječiti – još uvijek nije kasno da postanemo dobar i plodan vinograd, koji daje plodove radosti, mira, slobode.

Od srca želim neka nam je blagoslovljen svima ovaj dan.