SVAKODNEVNO U 7:30 Sestre Milosrdnog Isusa: Neka naša srca gore od žarke ljubavi prema Isusu i prema onima kojima nas šalje

ČITANJA:

Dj 4,13-21;

Ps 118,1.14-21;

Mk 16,9-15

Tekst evanđelja:

Isus, uskrsnuvši rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.

Nakon toga ukaza se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše.

Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.«

Riječ Božju tumače Sestre Milosrdnog Isusa:

Evanđelje po sv. Marku nam danas donosi vrlo kratak prikaz susreta uskrslog Isusa sa svojim učenicima. Najprije se On ukazuje Mariji Magdaleni, koja prestrašenim apostolima govori istinu o živom Učitelju. Isus se tada ukazuje dvojici učenika koji idu u selo, koji se također vraćajući i dijele radosnu vijest s ostalima. Ono što nam prvo upada u oči je stav ljudi koji su spoznali istinu o uskrsnuću. Primjećujemo da Marija Magdalena i dvoje učenika prihvaćaju ovu istinu i odmah je dijele s drugima. Međutim, drugi apostoli se bore s time da prihvate dobru vijest. Isus, koji konačno stoji sam među njima, dolazi kao onaj koji donosi mir.

Puno je lakše povjerovati u činjenicu uskrsnuća kada uskrslog Isusa vidite licem u lice. Ali tada to više nema ništa zajedničko s vjerom, nego s iskustvom koje potvrđuje ono što vidimo. Međutim, Isus od nas očekuje vjeru, takoreći, ostavljajući po strani sve drugo. On želi da svoju vjeru gradimo na temelju potpunog povjerenja u riječi svjedoka uskrsnuća. Zašto mu je toliko stalo do toga? Isus dobro zna da samo vjera može izdržati kušnje i da se ispostavlja da je jača od sigurnosti ljudskog iskustva. Bez obzira na početnu nevjeru učenika Isus im daje zadatak nakon što su ga vidjeli i govori im: “Idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.”

Koliko neobično može izgledati ova Isusova zapovijed ako se prisjetimo ponašanja učenika koji su bili prestravljeni događajima u maslinskom vrtu ili koji su bili zatvoreni u Gornjoj sobi zbog straha od Židova. No, upravo te slabe, do sada učenike pune straha Isus šalje da naviještaju Radosnu vijest – Evanđelje. On dobro zna da navjestitelj Njegovog Evanđelja može biti samo onaj koji mu se potpuno povjerio, ili ga je možda čak izdao ili pobjegao od straha, jer tada još nije imao puno povjerenje u Gospodina i nije ga volio beskrajnom ljubavlju. Od sada će Isus pripremati svoje učenike za svoj odlazak i za događaj koji će radikalno promijeniti njihov pojam o sebi, o svijetu, o čovjekovom odnosu prema Bogu. Ovaj događaj bit će Duhovi, koji će opremiti nevješto srce i umove učenika na način da izvrše sve što im je Gospodin zapovjedio.

Što za nas znači sve to? Čini se da se mi ne razlikujemo puno od ovih nevjernih Isusovih učenika. Međutim, svoju vjeru možemo produbiti i ojačati prvenstveno kroz iskustvo s Isusom. Od njega možemo primiti milost vjere i ljubav koja će ovu vjeru učiniti jakom i postojanom. Ljubav i težnja za stalnim osobnim kontaktom s Učiteljem čine nas spremnima za poslanje. Dobro ćemo ga ispuniti kada smo ponizni i kada se otvorimo djelovanju Duha Isusova. On će nas svemu naučiti i objasniti nam ono što je dosad ostalo kao sakriveno za naše oči.

Zato se usrdno molimo Uskrslom Gospodinu da nam učvrsti vjeru, rasplamsa ljubav i ulije nadu u naša srca. Pomolimo se da budemo revni u poslanju koje nam je Gospodin povjerio. Neka naša srca gore od žarke ljubavi prema Isusu i prema onima kojima nas On šalje.

Sestre Milosrdnog Isusa.