SVAKODNEVNO U 7:30 Sestre Milosrdnog Isusa: Ne smijemo gubiti nadu već vjerovati da je Gospodin s nama

ČITANJA:

Dj 4,1-12;

Ps 118,1-2.4.22-24.25-27a;

Iv 21,1-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.

Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo«. A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite riba što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uze kruh i dade im, a tako i ribu.

To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

Riječ Božju tumače Sestre Milosrdnog Isusa:

Današnje evanđelje je velika utjeha; utjeha Uskrsloga Isusa upućena apostolima i nama.

Apostoli su živjeli u zajednici tri godine. Sklopili su prijateljstva, zbližili se, imali su se na koga osloniti, stvorili su obitelj. Nakon Isusove smrti, oni su zajedno, ali kao da ih više ništa ne povezuje. Nema odnosa, nema dijaloga među njima. To je slomljena zajednica, zajednica neuspjeha.

Uskrsli Isus ulazi u sredinu ove slomljene, izgubljene i zbunjene zajednice. Ponovni susret s apostolima pun je srdačnosti, topline, bliskosti i privrženosti. Isus im daje hrabrost i snagu, podiže ih, daje im novu nadu. Blizak je, dotiče se njihovih problema, dopušta im da ponovno otkriju radost zajedničkog druženja.

Danas u našim zajednicama nedostaje osobnih odnosa, kontakta, ljubavi, spontanosti i radosti; to je poput bolesti koja iznutra uništava i dijeli, ono pogađa brakove i obitelji koje se raspadaju, i uništava mnoge druge zajednice. To sve dovodi do individualizma, stalnih sukoba, sebičnosti i hladne ravnodušnosti.

Ako će u našem životu i zajednicama (bračnim, obiteljskim, redovničkim, prijateljskim, društvenim) biti mjesta za Osobu i Duh uskrslog Krista; bit će to sposobnost dijeljenja osobnog iskustva vjere, bit će duboke, radosne i trajne zajednice.

Nakon tragedije Velikog petka, apostoli ne znaju što bi sa sobom. Slijede Petra, učitelja. Vraćaju se ribarskim mrežama kako bi prebrodili teška vremena. Međutim, Petar se sada još ne osjeća kao vođa. Želi da se učenici vrate lovljenju riba, poslu koji su radili prije susreta s Gospodinom. Nakon svog dugog formiranja za učenike, oni se vraćaju svojim starim poslovima. Žele zaboraviti na svoju novu misiju – “lovljenje ljudi”. Rade jer žele pobjeći od stvarnosti, sve zaboraviti… I rade uzalud.

Isus vraća radost zajedništva među svojim učenicima. Savjetuje ih i potiče da pokušaju ponovno, na drugačiji način, na drugom mjestu i vremenu. On želi da i dalje budu ribari. Međutim, pokazuje im novu dimenziju u njihovom radu. Od sada će oni biti “ribari ljudi”.

Možda u životu doživljavamo sličnu bespomoćnost. Možda doživljavamo nerazumijevanje, neuspjehe. Ne vidimo smisao onoga što radimo, u nedoumici smo… A možda u te situacije i probleme trebamo pustiti svjetlo uskrsnuća. Možda moramo krenuti ispočetka, ali baciti svoje mreže na drugu stranu, i to na Riječ Gospodina. Ne smijemo gubiti nadu već vjerovati da je Gospodin s nama. I da ono što se nama čini kao neuspjeh, tragedija, ima duboko značenje u njegovim planovima. Kao što se Isusov poraz na križu pokazao Njegovom pobjedom. U Božjim planovima “poraz” se može pokazati “pobjedom” ako iz njega želimo učiti, naučiti ćemo se poniznosti i više vjerovati Bogu.

Isus svoje učenike tješi zajedničkim susretom, On priprema obrok za umorne, izgubljene učenike. Zajednički objed, gozba koja ih ponovno spaja, donosi mir i ljubav, daje radost. Za nas euharistija ima tu istu ulogu. Uskrsli Krist prisutan u Euharistiji Tješitelj je koji sjedinjuje, daje mir, radost i ljubav.

Kada dolazimo na euharistiju, nošeni valovima, Isus Tješitelj pretvara sivu stvarnost našega života u ozračje intimnosti i ljubavi. On daje “kruh života” i “vino ljubavi” kako bi i u nama zaživjelo uskrsnuće, preobrazba u novi istinski život. Isuse, hvala ti na Tvojoj gozbi ljubavi.

Sestre Milosrdnog Isusa.