SVAKODNEVNO U 7:30 Sestre Milosrdnog Isusa: Molimo Isusa da otvori oči našega srca kako bismo ga mogli prepoznati

ČITANJA:

Dj 3,1-10;

Ps 105,1-4.6-9;

Lk 24,13-35

Tekst evanđelja:

Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima.

On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«

A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«

A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.

Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«

U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Božju tumače Sestre Milosrdnog Isusa:

U današnjem evanđelju sv. Luka pred nas stavlja sliku prve zajednice učenika, nakon njegove smrti. I to nije baš optimistična slika. Nakon Isusove smrti, zajednica se raspada; svatko na svoj način pokušava preživjeti teška vremena, prevladati tugu, bol i frustraciju. Dvojica od tih učenika napuštaju Jeruzalem i idu u Emaus. Jeruzalem je mjesto muke i smrti njihovog Gospodara, simbol razočaranja i neispunjenih nada, a Emaus je mjesto koje će te učenike natjerati da zaborave na patnju i neuspjeh.

Gledajući tu scenu možemo vidjeti kako naši putevi vode u Emaus svaki dan. Naš Emaus – to je mjesto iz snova, mjesto bez patnje i bez križa, svijet iluzija, vlastiti raj na zemlji. Ali, je li taj svijet stvaran? Možemo se zapitati gdje je moje to utočište, “moj Emaus”? Čime sam ja razočaran? Od čega bježim?

Na putu do Emausa, Isusovi učenici su cijelim putem zaokupljeni sobom, vlastitom boli, s osjećajem razočaranja, pa su stoga slijepi – ne vide Isusa koji se strpljivo, delikatno, prihvaćajući ih s ljubavlju pridružuje na tom putu. Učenici osjećaju da dok razgovaraju s njime kao da im „srce gori“, da su ispunjeni mirom, nadom, ljubavlju, te kao da dodiruju Boga. I mi sami kada razgovaramo o duhovnom životu, o Božjim stvarima, možemo kao dotaknuti nebo, osjetiti unutarnji mir, radost i ljubav.

Srca učenika gore zapaljena Riječju Božjom, i zato im Isus pomaže razumjeti njihove osjećaje. Uzrok njihove patnje, boli i tuge je zatvorenost u sebe, neotvorenost za riječi proroka, riječi Svetog pisma i samoga Gospodina Isusa. Učenici su u svome srcu vrlo brzo zaboravili što im je Isus prije svoje smrti govorio. Žele sve mjeriti svojom mjerom – slavu, uspjeh, dobrobiti. Još im je teško shvatiti da je Božja mjera najprije patnja, križ, pa tek onda uskrsnuće. Tijekom tri godine života s Isusom naučili su tako malo. Možemo se danas zapitati, a kolika je moja vjera. Jesam li i ja možda poput tih učenika zatvoren na Riječ koju mi Gospodin daje, čitam li Sveto Pismo, dali ono ispunjava moj život, moju svakodnevicu?

Isus poučava učenike, a time i nas, te povezuju povijest naših života s riječima Svetoga pisma. U situacijama pitanja, sumnje u vjeru, problema i teških životnih situacija vrijedi posegnuti za Svetom pismom i poslušati što ono govori meni. Tada će se priča o životu i “velikim problemima” prikazati u sasvim drugom svjetlu. Sveto pismo nam omogućuje razumijevanje značenja bolnih činjenica o Isusovom životu, Crkvi, zajednici i našem životu.

Promatrajući današnji susret Gospodina s učenicima, molimo Isusa da otvori oči našega srca kako bismo ga mogli prepoznati u svemu kroz što prolazimo, kako bismo znali bez straha predavati Bogu svoje probleme, kako bismo znali razgovarati s njime u skrovitosti naših srca.

Gospodine, neka Tvoje svjetlo Uskrsnuća obasja moje srce, neka u meni već danas glasno odjekne „Aleluja“ jer Uskrsnuo si uistinu Gospodine!

Sestre Milosrdnog Isusa.