SVAKODNEVNO U 7:30 s. Ljiljana Radošević: Važno je nikada se ne umoriti čineći dobro

ČITANJA:

vl. (iz Zajedn. slavlja sv. djevica): Hoš 2,16b.17b.21-22;

Ps 45,11-12.14-17;

Mt 25,1-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.«

»Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’«

»Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević:

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!

Današnji evanđeoski tekst iz Matejeva evanđelja, prispodoba o deset djevica dobro dolazi o spomenu kojeg Crkva slavi, svete Terezije Benedikte od Križa. U svijetu je poznata kao Edith Stein. Evo samo nekoliko rečenica iz knjige „Velika žene našeg stoljeća“ izdane 1965. godine u Đakovu. „Edith Stein spada u najveće žene našeg stoljeća. Njezin životni put može poslužiti kao dragocjeni putokaz svim tražiteljima istine. Od židovske djevojčice, preko ateističke studentice, doktora filozofije, asistentice profesora Husserla, obraćenice – do karmelićanke i žrtve u koncentracijskom logoru“ koja je kao mudra djevica stigla na gozbu Kralja Jaganjca s upaljenom svjetiljkom.

Znam da smo puno puta čuli ovaj evanđeoski tekst i sigurno usvojili za sebe brojne poruke. Ono što nam sada odzvanja u srcu možda bismo mogli iščitati snažan poticaj i krik za novim žarom ljubavi. Ima li u nama čeznuća za dolaskom Božjeg kraljevstva? Možda smo „ohladnjeli u ljubavi“ poput Crkve u Efezu kojoj Gospodin upućuje snažne riječi: „Imam protiv tebe, prvu si ljubav svoju ostavio. Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela“ (Otk 2,4) Nije li to bi slučaj s ludim djevicama „Budući da je zaručnik okasnio sve one zadrijemaše i pozaspaše“ (Mt 25, 5) Nisu bile spremne kada je zaručnik došao. Lude nisu imale dovoljno ulja koje je simbol dobrih djela. Važno je nikada se ne umoriti čineći dobro. Problem gorljivih, oduševljenih kršćana je baš u tome što se umore čineći dobro. Sveti Pavao je opominjao svoje zajednice: „neka vam braćo, ne dodija činiti dobro“.

Možda bi i nama ova prispodoba o kraljevstvu nebeskom kroz prispodobu o pet mudrih i pet ludih djevica mogla biti poticaj na konkretan angažman, ne umoriti se čineći dobro, skupljati u posudu svog života dobra djela. Dobra djela ne mogu se sasvim prenijeti na druge. Drugi mogu pomoći ali je spremnost na prihvaćanje spasenja u konačnici stvar osobne odgovornosti. Nitko ne može za drugoga umnažati dobra djela to svatko treba činiti sam za sebe. Stoga zatvorena vrata znače da pripuštanje na gozbu vječnog života nije automatsko.