SVAKODNEVNO U 7:30 s. Augustina Barišić: Koliko farizejskog gledanja na druge i u nama leži?

ČITANJA:

Iz38,1-6.21-22.7-8;

Iz 38,10-16;

Mt 12,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. Vidjevši to, farizeji mu rekoše: „Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom.“ On im reče: „Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? A velim vam: veće od Hrama jest ovdje!

I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove ne krive. Ta Sin Čovječji gospodar je subote!“

Riječ Božju tumači s. Augustina Barišić:

Hvaljen Isus i Marija, poštovani slušatelji HKR-a,

slušali smo u odlomku evanđelja po Mateju, kako je bilo u Isusovo vrijeme. Učenici idu putem i trgaju klasje da bi jeli, a bila je subota. Strašno, rekoše farizeji! Subotom činiti takve stvari!

A što Isus čini? Isus otupljuje napad i pokušava smiriti situaciju. Strpljivo tumači svojim protivnicima kako su David i njegovi pratioci prekršili neke propise zakona, jer su bili gladni. Tumači im: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote“. Nisu shvaćali. Isus onda nastupa s konačnim argumentom: „Sin Čovječji gospodar je subote!“ Međutim ni to nisu htjeli čuti. Čudno, zar ne, zar su farizeji mogli biti toliko tvrdi, jer, između njih i Boga bio je pisani Zakon, kruta pravila o kojima nisu htjeli raspravljati. Nisu ni pokušavali ući u bit i smisao Zakona. U njihovim glavama je spasenje bilo isključivo u sitničavom i besprigovornom ispunjavanju svakog slova Zakona, bez imalo razumijevanja i srca.

Dragi prijatelji, pitajmo se, koliko farizejskoga gledanja na druge i u nama leži? Koliko puta i ja gledam ljude kroz neke naučene okvire! Gledam čovjeka kroz okvir propisa, zakona, kroz okvir onoga što ja smatram da je normalno. I onda ne vidim čovjeka.

Koliko puta sam u svojim mislima osudila nekoga tko je drugačiji, i tko drugačije razmišlja. Međutim, jedno je važno, a to je ljubav prema Bogu, prijatelju, neprijatelju i čovjeku. To je pravilo. Ljubav, a ne neke moje vrijednosti. Ljubav, a ne moj ponos. Ljubav, a ne moja mudrost. I zato s pravom molimo, o Bože, smiluj se nama grešnicima, i daj da shvatimo da je Sin Čovječji gospodar i subote, ali i svega stvorenoga! Amen!

s. Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove