SVAKODNEVNO U 7:30 s. Augustina Barišić: Isus od nas želi naše obraćenje
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Iz 7,1-9.
Ps48,2-8;
Mt 11,20-24,
Tekst evanđelja:
Stane Isus prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: „Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama.
I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi.“
Riječ Božju tumači s. Augustina Barišić:
Poštovani slušatelji, evanđelist Marko u odlomku evanđelja donosi naučavanje Isusa u sinagogi u Kafarnaumu. A Sinagoga je sveto mjesto molitve, gdje su pobožni Židovi odlazili svake subote slušati Božju Riječ, nastojeći živjeti po njoj.
Isus, upozorava, prekorava, ukazuje na potrebu obraćenja i sudnji dan, ali nastupa jednostavno, sa srcem i ljubavlju, tako da njegovo naučavanje osjećaju svi oni koji ga slušaju i gledaju. Isus naviješta življenu Riječ, a to je Riječ proroka i više od proroka, jer On je Sin Božji. On govori uvjerljivo i čvrsto, pobuđujući želju u slušateljima da uistinu čuju, razumiju, zavole Riječ i žive po njoj.
U ovom odlomku evanđelja on prekorava gradove u kojima je činio najviše čudesa, gradove u kojima je On sam dokazao svoju snagu, svoje postojanje, ali niti sami živi Bog u svom punom sjaju nije im bio dovoljan da se obrate i povjeruju. No, čak i nakon toga Isus nije odustao od njih već ih još jednom upozorava na ono što slijedi one koji ne povjeruju: „Do u Podzemlje ćeš se strovaliti!“
Mišljenja sam, baš kao u ono vrijeme pa tako i sada, treba nam Isus. Mnogi se pitaju gdje ga pronaći? Predragi, ponajprije u našim srcima, obiteljima, na radnim mjestima, susretima, komunikaciji.
Sigurna sam da smo svi već mnogo puta osjetili Isusovu blizinu, njegovu pomoć i ljubav. Mnogo smo se puta i mi sami u ovom današnjem svijetu uvjerili da je On živ, baš poput ljudi iz gradova koji se u ovom evanđelju spominju. No, osjećaj te milosti ponekad brzo „ishlapi“ pa se opet brzo vratimo nekim starim navikama koje nas udaljuju od Krista.
Isus i nama danas poručuje kako je zlu potrebno reći – dosta! Zlo treba umuknuti. Odvažno ga maknuti od čovjeka, od obitelji, iz radnih sredina, da živimo slobodno s mirom u srcu i u radosnom služenju Bogu i čovjeku!
A što Isus od nas želi? Više od ičega, On želi naše obraćenje. Istina, često slušamo kako smo zarobljeni u nekom svome svijetu. Ne čujemo glas Duha svetoga, glas Božji, glas i poziv Isusov, koji nas poziva na ljubav, na dobro, na pokoru, odricanje, žrtvu i zaokret, sve dok ne padnemo duboko u ponor očaja i ostanemo na samom rubu i sami, samcati. Upravo tada, trebamo moliti Gospodina da progledamo očima srca i nade, vapijući da nam pomogne, da nas ojača, očisti i podigne iz vlastitog gliba. I zato, ne zaboravimo da se u svakom trenutku smijemo obratiti i zahvaliti Gospodinu što nas voli i na načinu na koji nas voli.
Molimo Isusa, molimo Mariju, majku našu, dobrog Oca i Duha svetoga da nas poduče kako uzvratiti ljubav koja daje životu smisao i da uvijek ponovo i ponovno stavljamo svoje živote i svoje pozive u Providnost da nam pomogne da se ne bojimo kamo će nas odvesti. Amen.