SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ana Begić: Pozvani smo na stalno preispitivanje plodova koje donosimo
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Post 37,3-4.12-13a.17b-28;
Ps 105,16-21;
Mt 21,33-43.45-46
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše.
I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.« »Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.« »Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim! Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!« Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom. Riječ Gospodnja.
Riječ Božju tumači s. Ana Begić:
Sliku vinograda možemo i danas vidjeti na našem jugu. Vinograd uz morsku obalu kada promatramo prvo što se zapitamo vidjevši njegov položaj, kako ljudi mogu to obrađivati? Imamo osjećaj kao da će se čovjek skotrljati u more, zbog njegove strmosti. S druge strane imamo vinograde opasane malim kamenim zidovima koji čvrsto drže njegove bedeme.
Vinograd iz prispodobe označava područje koje je imalo sve što mu je bilo potrebno. Međutim, uočavamo da vlasnik vinograda želi otputovati što je pomalo neobično, jer svatko tko se bavi ovim poslom zna da si odgovoran gospodar ne može dopustiti taj luksuz zbog posla koje vinograd zahtijeva. Stoga vinograd moramo shvatiti kao simbol Izraelskog naroda, što je bilo uobičajeno još od proroka Izaije. Taj vinograd donosi obilne plodove. Međutim, radnici su se odmetnuli što upućuje na mnoge proroke koji su bili zlostavljani jer su navješćivali Riječ Božju. Isus koji je doveo u pitanje ustaljenu tradiciju postao je stoga opasnost za vjerske vođe. Zato ga žele ubiti. Oni predstavljaju čovjeka koji je zadovoljan sobom, svojom autonomijom i ne dopuštaju čak ni Bogu da ulazi u njihov život. Ali vlasniku vinograda (Bogu) je dozlogrdilo takvo ponašanje ljudi i vjerskih vođa te je odlučio iznajmiti vinograd drugima, novom narodu Božjem i tako dokinuti privilegije izabranog naroda.
Kršćani su ti koji su pozvani donijeti nove plodove. Jesmo li ih donijeli? Ili smo se vratili na staro i postali slični vjerskim vođama iz Isusovog vremena? Pozvani smo na stalno preispitivanje vlastitih plodova. Da nas ne zadesi slična sudbina te Bog iznajmi svoj vinograd nekom trećem. Sjetimo se samo našeg odnosa prema životu, Nedjelji Danu Gospodnjem, demografskoj krizi, jer smo zatvoreni daru života… Na koncu života bit ćemo pitani za naša djela. Odnosno Bog čovjeku daje darove, ne zato da bi ih zakopao u zemlju, već da bi ih razvijao i druge u svome životu obogatio njima. Budemo li tako činili pronaći ćemo mjesto u vinogradu Gospodnjem!