SVAKODNEVNO U 7:30 Radeći za dobrobit drugih služimo Kristu

Čitanja:

Sir 35,1-12;

Ps 50,5-8.14.23;

Mk 10,28-31

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Petar reče Isusu: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.

A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. dr. Krunoslav Novak:

Poštovani slušatelji, draga braćo i sestre.

Jučer smo u Evanđelju čuli Isusov poziv da se čuvamo navezanosti na materijalna dobra, a u današnjem Evanđelju slušamo koji su plodovi prihvaćanja Božjeg poziva na život u velikodušnosti i služenju braći i sestrama.

Evanđelje počinje Petrovom primjedbom: „Mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.“ Očito je da se nadovezuje na ono što je prethodno učinio bogataš kojega je Isus pozvao da ga slijedi, ali nije se mogao odreći navezanosti na bogatstvo, pa je otišao žalostan smrknuta pogleda. Petar je mogli bismo reći glasnogovornik mnogih koji si postavljaju to pitanje, ili koje u vrevi života dopire do vjernika, kad će netko primijetiti, kako vjernicima Bog ne čini ništa bolje ili ljepše od onih koji ne žive iz vjere. Petar na neki način zvuči u ovom pitanju kao stariji sin u prispodobi o milosrdnom ocu, koji ocu prigovara da nikada nije primijetio njegovu vjernost iako mu čitav život besprigovorno služi. Petar zapravo govori ono što su moguće i drugi učenici mislili, ali je jedini on imao hrabrosti to izgovoriti naglas.

Isus nije šokiran ovim pitanjem koje je toliko ljudsko i uvjetovano razmišljanjem o pravu na određenu nagradu, zaslugu, dobrobit koja bi bila naknada ili nagrada. Dobro je primijetiti da da Isus nije iznenađen ljudskom uskogrudnošću, čak i kada mu postavljamo takva pitanja, koja otkrivaju osrednjost našeg opredjeljenja za njega. Dobro je što je Petar artikulirao to pitanje, jer je Isusu dao povoda da dadne odgovor njemu, ali i svima koji su pošli za njima do današnjeg dana. On odgovara Petru istim rječnikom koji mu je on postavio, ali je posrijedi jedna posve druga logika. Sve što čovjek ostavi, poradi evanđelja, poradi Isusa Krista, kada se odrekne svojih komocija radi potrebe drugoga, zapravo mu otvara put prema drugome.

U jednom svojem nagovoru o ovom odlomku iz Evanđelja po Marku, papa Franjo, prisjetio se čileanskog svetca Alberta Hurtada koji je umro 1952. godine, a u svojem životu uvijek se zauzimao za pomoć siromašnima, ljudima u potrebi. U svojem životu uvijek je sam sebi postavljao pitanje: “Što bi Krist učinio na mom mjestu?“, odgovorom na koje je uvijek nastojao usmjeravati svoje djelovanje. Siromasi su mu uvijek bili na prvome mjestu, te je kako govori papa Franjo, uvijek radio za dobrobit drugih, bez obzira na poteškoće, protivštine i neprijateljstva koja je radi toga susretao, te služeći na taj način Kristu neprestano ponavljao kako je sretan. Riječi su tog svetca: „Dobro je ne činiti zlo, ali je zlo ne činiti dobro“. Nadovezujući se na te riječi Papa nas je pozvao: „Budite protagonisti u dobru! (…) Ne zadovoljavajte se time da ne činite zlo: na svakome leži krivnja za dobro koje je mogao učiniti a nije učinio. Nije dovoljno ne mrziti, treba opraštati; nije dovoljno ne gajiti mržnju, treba moliti za neprijatelje; nije dovoljno ne biti uzrokom podjele, potrebno je nositi mir tamo gdje ga nema; nije dovoljno ne govoriti loše o drugima, moramo prekinuti osobu kad čujemo da govori loše o drugima.“

Djelujući na ovaj način, primit ćemo „sada, u ovom vremenu, s progonstvima stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.“