SVAKODNEVNO U 7:30 Prihvaćanje stvarnosti i predanje Bogu

ČITANJA:

2Pt 3,12-15a.17-18;

Ps 90,2-4.10.14.16;

Mk 12,13-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pošalju Isusu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« A Isus im reče: »Carevo podajte caru a Bogu Božje!« I divili su mu se.

Riječ Božju tumači p. Mislav Skelin:

Ne zvuči li sotonski zlobno kada se nekoga želi uhvatiti u riječi kao što su to željeli farizeji i herodovci učiniti Isusu? Postaviti nekome zamku u obliku pitanja kako bi ga se kompromitiralo? Prvo su mu pokušali laskati govoreći kako znaju da je istinit i nije pristran, uči po istini putu Božjemu. Potom su mu postavili pitanje u kojemu su isprepleteni novac i politika. Do dana današnjeg vidimo, osobito u političkom i medijskom životu mnoge slične primjere.

Mnogo toga nas uči susret i razgovor između Isusa i njegovih sugovornika. Nije svatko tko nam pristupa dobronamjeran i ne smijemo biti naivni. Potom, kada nam netko podjeljuje komplimente, pitajmo se čini li to iskreno. Nastavimo dalje o tome što smo naučili.

Isus u ovome slučaju ne pristaje na pravila onih koji mu postavljaju verbalnu zamku. Nije im odgovorio na njihovo pitanje kako su mu ga postavili, dajte! – ili, nemojte dati! Prozreo je i izravno i jasno imenovao ono što im je bila nakana: Što me iskušavate?

Zaobišao je zamku. Sam Isus nije imao denar i zatražio je da mu ga donesu i da ga vidi. Isus upućuje na ono što slika i natpis govore. Nije time proglasio cara idealnim i dobrim vladarom, već nešto bitno drugačije. Političke institucije i vladari ovoga svijeta nisu idealni, ali su nekakav okvir i kontekst kroz koji se može raditi na boljitku ljudskog društva. Neki korak naprijed je uvijek moguće učiniti ma kako loši vladari i institucije bili.

Novac je odgovornost. S jedne strane novac može donijeti pohlepu i zlouporabu. S druge strane je nešto što nas povezuje s ljudskom zajednicom koja se razvija, u kojoj postoji gospodarstvo i trgovina. Zaradom i potrošnjom, ako su one zakonite i s dobrom svrhom, sudjelujemo u razvitku ljudskog društva.

Osim onoga što je rekao o porezu i caru, Isus nas poučava da postoji netko tko je iznad vladara ovoga svijeta i njihovih institucija. Ljudsko srce i život pripadaju Bogu i vladari ovoga svijeta nemaju konačnu vlast nad njima.

Iz ovoga događaja vidimo Isusa čija pouka nije od ovoga svijeta. Nema fanatizma ni politiziranja. Postoji prihvaćanje stvarnosti i predanje Bogu.