SVAKODNEVNO U 7:30 Prepoznajmo Lazara u svojoj blizini

Čitanja:

Jr 17,5-10;

Ps 1,1-4.6;

Lk 16,19-31

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«

»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Nikola Jurišić:

Čovjek, kada mu u životu dobro ide, teško vidi muku onoga pored sebe. Slika je to koju Isusova priča o Lazaru i bogatašu jako dobro prikazuje. Zarobljen i zaslijepljen svojim uspjehom i bogatstvom, bezimeni bogataš nije pred svojim vratima mogao vidjeti Lazara kojemu je trebao pomoći. Nije znao da se u Lazarovim rukama krije njegova ulaznica za raj. Trudio se oko svog grimiza i lana zaboravljajući pritom na vječnost koja svakog čeka nakon što prijeđe prag smrti. Samo onaj koji svoj život usmjerava vječnosti, može primjetiti čovjeka u potrebi pored sebe. Teško je misliti na to kad nam misli okupljaju druge, zemaljske i prolazne stvari.

Nije problem u bogatstvu, već u sljepoći srca koja se dogodila zbog bogatstva. Lazar ispred vrata bezimenog bogataša nije tražio da bude dionik njegovih gozbi i svega onoga što bogataš ima. Tražio je samo mrvice s njegova stola, ali ni na njih nije imao pravo.

Koliko puta smo mi poput ovog bogataša? Dobro nam je samima. Zatvorili smo se u svoje zidove i svoje probleme, kakvi god oni bili. Ne vidimo čovjeka pored sebe i tako propuštamo susreti Isusa u svojoj blizini. Nije li sam Isus rekao da će svaki onaj koji je nahranio Njega u gladnome dobiti svoje mjesto u Kraljevstvu? Možda nam se takav život čini preteškim i neostvarivim ili se pravdamo time da je to zadaća nekog drugog. Pogledajmo onda u primjer života sv. Majke Terezije koja je cijeli svoj život posvetila upravo služenju Isusu u malenima i ostavljenima. Nije joj bilo teško drugome dati ni koricu kruha, ni mjesto u bolnici, ni poviti rane. Nije gledala tko je koje vjere, boje kože ni hoće li joj se to ikada ičim moći uzvratiti. Htjela je samo služiti. Nije imala skoro ništa, ali sve što je imala dijelila je s onima koji su imali manje od nje.

Primjer je ovo svima nama da otvorimo svoje oči i u svojoj blizini vidimo one kojima možemo pomoći. Dovoljno je dati od onoga što već sada imamo. Ne treba to biti ni veliko bogatstvo. Nije li nam Isus za uzor ostavio onu siromašnu udovicu koja je dala dva novčića u hramsku riznicu? Ona je toliko mogla i toliko je dala.

Nećemo imati drugu priliku za živjeti ovaj život i ispraviti sve što smo krivo učinili. Pred vratima Kraljevstva Božjeg čekat će nas svi oni kojima smo dali od svoga a nisu nam mogli uzvratiti. Tada će nam pružiti ključ za otvoriti vrata tog Kraljevstva. Prepoznajmo danas Lazara u svojoj blizini i podijelimo s njim ono što imamo.