SVAKODNEVNO U 7:30 Preč. Ivan Lenić: Pozvani smo trajno biti u Kristovoj ljubavi

ČITANJA:

Fil 2,1-4;

Ps 131,1-3;

Lk 14,12-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus prvaku farizejskom koji ga pozva: „Kada priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih“.

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lenić:

I ovoga dana i tjedna, koji je na neki način poseban, želimo živjeti „u svjetlu Božje riječi“, u svjetlu Isusovih evanđeoskih uputa. One nam se puno puta – po ljudsku – čine čudnima, odudaraju od naših naviknutih i prenošenih pristupa. Tako i ova koju daje prvaku farizejskom, a i svima nama o pozivanju u zajedništvo svoga doma, stola i slavlja. A onda i o ophođenju prema drugima. Isus ovime ne potiče čudaštvo, lišavanje bliskosti i prigoda druženja s voljenima, bližnjima, prijateljima. Naprotiv. On potiče velikodušnost naše ljubavi i širokogrudnost srca prema svima, napose prema malenima, običnima, siromašnima, osamljenima, nepozvanima među ljudima. A takvih ima uvijek oko nas. Isus promiče ljubav po uzoru na vlastitu, a to je ljubav koja ne očekuje uzvrat od ljudi, nego koju jedino vidi Otac u tajnosti i on će uzvratiti. I to im je dosta.

Da, cijelim Evanđeljem, napose zapisima sv. Luke zrači Isusovo milosrđe i ljubav, koju želi usaditi u naša srca; želi da „dišemo“ njegovim duhom neproračunate ljubavi. Da ona bude u temeljima naših pristupa jednih prema drugima, naših oblika služenja i zalaganja u prilog dobru bližnjih – velikodušna, dobrostiva ljubav, koja ne slijedi logiku „kako ti meni, tako ja tebi“ i slično, nego logiku čiste ljubavi.

I današnji dan i tjedan daje nam iskustva Očeve i Isusove ljubavi. Neumorno poticani po apostolu Pavlu, pozvani smo trajno „biti u Kristovoj ljubavi“. Ta, to su još Isusove oporučne riječi s Posljednje večere! To „bivanje u njegovoj ljubavi“, odgajanje po njegovu Duhu omogućava nam „širiti srce“ za nesebičnu ljubav koja ne dijeli bližnje, ne skučava se u komuniciranju s njima tek na neke sebe dostojne, a niti mjeri i važe ljubav u darivanju. Čudno, ali tako u Isusu i po Isusu! On iskreno, čisto ljubi – nekada i danas, te želi da njegovi učenici budu s njim na „istoj valnoj dužini“. Da čisto ljube, bez računica i očekivanja. Zar ne da je, u konačnici, to prava ljubav?

Na pragu smo svetkovine Svih Svetih i Dušnoga dana. Sve „miriše“ po njima. Već sada se duhovno povezujemo s onima koji su slijedili Kristovu logiku ljubavi bez mjere, a sada sjede za Stolom s njim u nebeskom Kraljevstvu. Na tom tragu i dalje spominjemo, iako su prešli s ovoga svijeta, primljenu ljubav tolikih bližnjih. Za njih ćemo moliti da budu pridruženi svadbenoj gozbi Jaganjčevoj. I svi, opet po Isusovoj želji, čeznuti doći za Stol s njim u Očevu domu, gdje neće biti nikakvih razlika, nego veliko zajedništvo svih u ljubavi. Kakve li radosti, koja nas čeka! K njoj vodi samo put ljubavi, kojoj nas Isus uči.

Preč. Ivan Lenić, župnik katedralne župe Svih Svetih u Đakovu i dekan Đakovačkoga dekanata.