SVAKODNEVNO U 7:30 Preč. Ivan Lenić: Iskreno obraćenje svakoga od izgubljene braće ili sestara budi radost

ČITANJA:

Fil 3,3-8a;

Ps 105,2-7;

Lk 15,1-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: „Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima“.

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: „Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja“.

„Ili koja to žena, ima li deset drahmi pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika“.

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lenić:

Zanimljivo započinje današnje evanđeosko izvješće: „Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju“. U mnoštvu onih koji su dolazili slušati Isusa, bijahu ljudi od kojih su pobožni Židovi, napose njihova duhovna elita, zazirali. Nama, Kristovim učenicima, motriti je ovu pojavu dobrohotnim pogledom. U svakom čovjeku prisutno je traženje onoga što će ga ispuniti, što će mu život usmjeriti dobru, pa i kada je u grijehu i zloći, te se ne miri sa svojim stanjem. Tinja u njemu kakva-takva težnja za izlaskom iz toga stanja, za izdizanjem u bolje. Osjeća to čovjek u sebi, pogotovo kada mu netko poput Isusa iz Nazareta probudi tu čežnju da je stvoren za više, za punije življenje.

Carinici i grešnici su čeznuli slušati Isusa (usputno pitanje: koliko je takve čežnje za slušanjem Isusa u nama, koji smo oko njega?). Isus je donosio nadu njihovom životu. On ih nije „otpisao“. Kod njega nije bilo eliminacije nikoga, nego traženje svakoga izgubljenoga ili posrnuloga čovjeka. A takav čovjek ga je želio slušati, jer je Isus nudio smisao i cilj života, sadržaje kojima ispuniti život.

Isus nije tek privlačio dobre, a udaljavao loše, kako bi željeli farizeji i pismoznanci, pa su mrmljali na prisutnost carinika i grešnika oko galilejskoga Učitelja. Dapače, Isus se zauzimao za grešne da se obrate; on se radovao poput pastira koji traži izgubljenu ovcu ili žene u traganju za izgubljenom drahmom, kako je opisao u kratkim prispodobama. U njima je navijestio da je povratak svakoga izgubljenoga, grešnoga na pravi put, u zajedništvo s drugima uzrokom radosti na nebu, među anđelima i svetima. Da, iskreno obraćenje svakoga od izgubljene braće ili sestara budi radost. Tako je na nebu, a tako bi trebalo biti i na zemlji, među nama, u našim kršćanskim zajednicama. Ne sumnjičavost i podozrivost, ne niti naivnost, nego iskrena radost u svijesti: moj brat, moja sestra vratio se, vratila se na Kristov put, na put svetosti kojim smo svi usmjereni kroz život.

Nasljedovanje Isusa, svetost nije tek povlastica za neke izabrane, nego poziv za sve muškarce i žene. Zato svi imaju mjesta oko Isusa, svi ga imaju pravo slušati i učiti se od njega. I to zajedno s nama. Kršćanska ljubav nas nikada ne bi smjela zatvoriti u geta, u začahurene zajednice, nego bi među nama uvijek trebalo biti mjesta za carinike i grešnike svakoga vremena. Pozvani smo im to omogućiti. Kao Crkva nikada se ne smijemo odreći traženja rubnih i zalutalih. Ta, Isus je i danas u traženju izgubljenoga čovjeka, dezorijentiranoga čovjeka današnjice preko Crkve, preko nas! On sve poduzima da ga nađe i vrati u stado, u svoju i Očevu kuću.

Vjerovati nam je da Isus traži i svakoga od nas, koji mislimo da smo dobri, a ipak trebamo i mi obraćenja. Pa i u manjkavim pristupima udaljenima od Krista i Crkve. Isus danas treba nas kao oruđe po kojem će tražiti zalutale, ići im ususret, urazumljivati ih i vraćati u stado, u kuću sviju. Lako je biti s pravednima, a teže tražiti grešnike. „A za to smo poslani“. Sveopći poziv na svetost uključuje sve ljude. Svi smo je pozvani ostvarivati zajedno s Dobrim Pastirom i jedni s drugima.

Preč. Ivan Lenić, župnik katedralne župe Svih Svetih u Đakovu i dekan Đakovačkoga dekanata.