SVAKODNEVNO U 7:30 Poziv na konkretno svjedočanstvo

ČITANJA:

2Kor 1,18-22;

Ps 119,129-133.135;

Mt 5,13-16

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze. Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod sud, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Zvonimir Pervan:

Poštovani slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

U današnjem evanđeoskom ulomku iz Evanđelja po Mateju, Isus svojim učenicima – i svima nama danas – upućuje snažne riječi: “Vi ste sol zemlje. Vi ste svjetlost svijeta.” Ne kaže da bismo to mogli postati, nego da to već jesmo. To je naš identitet. Po krštenju i sakramentima koje primamo, primamo milost – Božju ljubav koja djeluje u nama i preko nas. Po toj milosti pozvani smo biti prisutni u svijetu kao sol i svjetlost.

Ponekad smo, možda čak i iz pobožnih nastojanja, skloni podcijeniti sebe, obezvrijediti se. Doista čovjek je ništa bez Boga, ali Bog nam daje vrijednost i toga trebamo biti svjesni. U suprotnom se može dogoditi da zanemarimo Boga koji se po krštenju u nama nastanio, a samim time da uskratimo svjedočanstvo.

Isus nas i upozorava: “Ako sol obljutavi, čime će se onda ona posoliti?” Sol daje okus jelu i čuva ga od kvarenja. Ako izgubi svoju svrhu, postaje beskorisna. Slično je i sa svjetlošću: stvorena je da osvijetli prostor, da obasja tamu. No, ako ju stavimo pod posudu gubi svoj smisao. Ako ju ugušimo, ona prestaje služiti onome zbog čega postoji.

Mi kršćani smo pozvani davati okus svijetu u kojem živimo. Pozvani smo biti sol u obitelji, u školi, na fakultetu, u kvartu, među prijateljima, na poslu, u politici, u bolnici, u javnom prijevozu…, gdje god. Pozvani smo biti svijetlo u ovom svijetu koji je često obavijen tamom grijeha, ravnodušnosti i beznađa. Kršćanin se trudi začiniti svijet vjerom, te osvijetliti svijet nadom i ljubavlju. Na taj način svjedoči. A svjedočenje je suprotno kako ravnodušnosti tako i prozelitizmu. Svjedok unosi kvalitetu u svijet; prozelitist traži kvantitetu a ravnodušnom je svejedno. Ravnodušni kršćanin koji se prilagođava svijetu je bezvrijedan, kršćanin prozelitist koji nameće vjeru postaje bljutav. I jedno i drugo ponašanje odvraća ljude od Boga. Naprotiv kršćanin koji svjedoči, koji je sol i svjetlost, unosi kvalitetu u svijet, daje okus i osvjetljava i na taj način uljepšava svijet, čini ga ljepšim mjestom za život. Svjedok svojim životom, djelima i riječima pokazuje ljepotu vjere, bez prisile i manipulacije.

Ako kao kršćani izgubimo svoju „sol“ i prestanemo svijetliti, ne samo da smo izgubili smisao, nego postajemo i prepreka – šteta, a ne svjedočanstvo. Isus nas zato poziva: “Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.” To je poziv na konkretno svjedočanstvo – ne samo riječima, nego ponajprije djelima. Ako ljudi, gledajući naš život, osjete želju da slave Boga, tada znamo da hodimo putem svetosti.

Neka nas današnja Riječ ohrabri da svakodnevno budemo ono na što nas Krist poziva: sol koja čuva i daje okus, i svjetlost koja svijetli u tami – na slavu Božju i na izgradnju zajedništva u svijetu.