SVAKODNEVNO U 7:30 Pogodno tlo za Božju riječ

ČITANJA:

Heb 10,11-18;

Ps 110,1-4;

Mk 4,1-20

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Poče Isus ponovno poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:

»Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razastre se i razmnoži te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.

I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!« Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: da gledaju, gledaju — i ne vide, slušaju, slušaju — i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.«

I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? Sijač sije Riječ. Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.«

Riječ Božju tumači vlč. Josip Đurin:

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Prispodobu o sijaču i sjemenu Isus završava vrlo značajnim dodatkom: „Tko ima uši da čuje, neka čuje!“ Naravno da su svi imali uši, ali imati uši nije dovoljno za slušanje Isusovih riječi. Treba ga slušati razumom i srcem. Razumom tako da razmišljamo što nam je prispodobom želio kazati, a srcem tako da ono što smo razumom spoznali svojim životom i potvrdimo. Oni koji su pošli za Isusom samo iz radoznalosti, ili su željeli da ih ozdravi, moraju znati da Isus nije putujući glumac ili iscjelitelj, već je ponajprije sijač vjere koja zahtijeva obraćenje. Za Božju riječ uvijek će se naći pogodno tlo na kojemu će Božja sjetva uroditi bogatim rodom na veliku radost Boga i svakog čovjeka.

Slušajući Isusove riječi iz današnjeg pročitanog evanđelja vjerojatno smo i sami u svojim mislima na polju gledajući kako sijač baca sjeme nadajući se da će ono uzrasti te mu u određeno vrijeme donijeti dobar rod. Isusove prispodobe tako su žive i pune poruka da nam ostaju u pamćenju i potiču nas na dobra djela. Pozvani smo prepoznati se u današnjoj prispodobi i vidjeti što bismo trebali promijeniti da donesemo plod, da budemo drugima primjer i poticaj kako se živi kršćanski. Sijač iz prispodobe nije nitko drugi doli Isus Krist, Sin Božji. Sjeme je Božja riječ. Mjesto gdje sjeme pada: put, kamenito tlo, trnovito područje, dobro tlo; jesu ljudi, vjernici, jesmo mi koji slušamo tu Božju riječ. Neki od nas i prije nego što čuju riječ jednostavno je odbijaju ne želeći imati nikakva posla s njom. Drugi prime, poslušaju riječ; no, nakon određenog vremena oni također odbijaju riječ, jer im se čini preteška i jer traži od njih dobra djela. Treći pak primaju riječ otvorene duše i srca, pohranjuju je u svome životu i provode je u djelo.

Ovom prispodobom Gospodin je želio naglasiti da On velikodušno rasipa svoju milost na sve ljude. Kao što poljodjelac ne razlikuje zemlju koju gazi, već prirodno i bez razlike baca sjeme iz ruke, tako ni Gospodin ne razlikuje siromaha od bogataša, mudraca od neznalice, mlakog od vatrenog, srčanog od strašljivca. Bog sije u sve ljude, svakomu čovjeku pruža pomoć potrebnu za njegov spas. U uredu, u tvrtki, u ljekarni, u liječničkoj ordinaciji, u radionici, u trgovini, u bolnicama, na polju, u kazalištu…, na svim mjestima, gdje god se našli, možemo druge ljude upoznavati s Gospodinovom porukom. On je taj koji sije sjeme u dušama i koji s vremenom sjemenu podari rast. Na nama je da pripremimo zemlju i sijemo u ime Gospodara zemlje. Ne bismo smjeli propustiti niti jednu priliku da druge upoznamo s našim Bogom: putovanja, odmor, posao, bolest, neočekivani susreti…, sve može biti prilika da u nekome posijemo sjeme koje će kasnije uroditi plodom.

Trebamo biti svjesni da je Riječ Božja uvi­jek živa i djelotvorna, ali proizvodi različite učinke i plo­dove, prema tome kakva su srca u koja pada. Potrebno je da Božja riječ naiđe na spremno i raspoloživo srce, na dobru i plodnu zemlju. Postavlja nam se pitanje: tko je danas dobra zemlja koja donosi dobar urod? Da li smo to Ti i ja dragi slušatelju? Gospodin nas šalje da sijemo velikodušno. Molimo zato danas Gospodina da nam podari žeđ za Božjom riječju kako bi ona pustila žile u naše srce, da rasvijetli naše nakane, učvrsti odluke kako bi se one pretvorile u djela i donosila ploda na našem životnom putu.