SVAKODNEVNO U 7:30 Pogled novim očima

ČITANJA:

Jr 26,1-9;

Ps 69,5.8-10.14;

Mt 13,54-58

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša, biokovski dekan i župnik Župe Vrgorac:

Hvaljen Isus i Marija, mir i dobro!

Ponekad najteže nije upoznati nekoga. Najteže ga je ponovno pogledati novim očima.

Koliko puta kažemo: “Ma znam ja njega.” “Poznajem je cijeli život.” “Od njega me više ništa ne može iznenaditi.”

I upravo tada prestajemo stvarno gledati.

To se dogodilo i Isusu. Kada je došao u Nazaret, ljudi nisu osporavali njegovu mudrost. Nisu mogli zanijekati ni njegova čudesa. Ali nisu mogli prihvatiti da Bog djeluje kroz nekoga koga tako dobro poznaju.

Govorili su: “Pa nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija? Nisu li njegove sestre i braća među nama?”

Drugim riječima: “Znamo odakle dolazi, zato ne može biti ništa posebno.”

Kako je to ljudski.

I danas često ljude zatvaramo u ladice.

• Ako je netko jednom pogriješio, uvijek ga promatramo kroz tu pogrešku.

• Ako je bio nemiran kao dijete, teško prihvaćamo da je postao odgovoran čovjek.

• Ako je netko cijeli život radio običan posao, kao da mislimo da ne može izgovoriti mudru riječ.

A Bog upravo voli iznenaditi.

On bira pastira Davida da postane kralj. Ribare da postanu apostoli. Progonitelja Pavla da postane najveći navjestitelj Evanđelja.

Bog ne gleda životopis. On gleda srce.

Zato je današnje Evanđelje i poziv da budemo oprezni s rečenicom: “Ja njega poznajem.”

Možda ga poznajemo onakvog kakav je bio prije deset godina.

• Ali što ako je Bog u međuvremenu učinio veliko djelo u njegovu životu?

• Što ako se promijenio?

• Što ako je sazrio?

• Što ako upravo preko njega Bog danas želi nešto poručiti meni?

Danas slavimo i svetog Ignacija Lojolskog. I njegov život govori upravo o tome.

Kao mladić sanjao je o vojničkoj slavi. Bio je hrabar, ali i pun ljudske taštine. Teška rana u bitci promijenila je tijek njegova života. Dok se oporavljao, počeo je čitati život Isusa i svetaca. Malo-pomalo shvatio je da postoji veća pobjeda od one na bojnom polju – pobjeda nad vlastitim sebičnošću.

Tko bi rekao da će od jednog vojnika nastati svetac koji će promijeniti lice Crkve? Da su ljudi gledali samo njegovu prošlost, nikada ne bi povjerovali što Bog može učiniti s njim.

A možda je to najvažnija poruka današnjega Evanđelja.

• Nikada ne zatvaraj vrata mogućnosti da Bog može iznenaditi.

• Može iznenaditi preko osobe od koje to najmanje očekuješ.

• Može iznenaditi u tvojoj obitelji.

• Može iznenaditi u tvojoj župi.

• Može iznenaditi i u tvome vlastitom životu.

Možda si i sam pomislio da se više nećeš promijeniti. Da su neke navike prejake, da su rane preduboke ili da su godine učinile svoje.

Ali Bog ne odustaje od čovjeka. On i danas vidi ono što još nije dovršeno.

Na kraju Evanđelja čitamo da Isus u svom zavičaju nije učinio mnogo čudesa zbog njihove nevjere. Nije problem bio u tome što Isus nije imao moć. Problem je bio u zatvorenim srcima.

I zato je pitanje za kraj vrlo jednostavno:

Jesam li dovoljno otvoren da me Bog danas može iznenaditi?

Možda će to učiniti kroz jednu riječ djeteta. Kroz savjet starije osobe. Kroz susret s nekim koga sam godinama pogrešno procjenjivao. Ili kroz tihi poticaj u vlastitom srcu.

Ne dopustimo da nam navika zatvori oči za Božja čudesa.

Jer najveća čuda ne događaju se uvijek ondje gdje ih svi očekuju. Najčešće se događaju ondje gdje se nađu ponizno srce, otvorene oči i čovjek koji je spreman reći: “Gospodine, iznenadi me svojom ljubavlju.”

Mir tebi!