SVAKODNEVNO U 7:30 Podmuklo je izokretati tuđu dobrotu!

ČITANJA:

Suci 9,6-15;

Ps 21,2-7;

Mt 20,1-16a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’

»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’

»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’

»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«

Riječ Božju tumači vlč. Filip Jakupec:

Braćo i sestre!

U današnjem Evanđelju susrećemo se s trećom vrstom pitanja, a to je „iznenađujuće pitanje“. Isus u svojoj prispodobi želi istaknuti kako u Božjem kraljevstvu nema više ili manje vrijednih radnika – svi su jednako vrijedni i svaki sa svojim radom proizvodi, kvantitativno doduše različite, ali kvalitativno jednake zasluge. Za shvatiti tu tajnu, a koja je tajna Crkve, potrebno nam je rasvjetljenje i vodstvo Duha Svetoga bez kojega je tu tajnu nemoguće proniknuti samom ljudskom logikom… Upravo se to u današnjoj prispodobi i primjećuje! Prvi su radnici očekivali veću plaću, na što je gospodar vinograda reagirao jednim „iznenađujućim pitanjem“: «Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?» U svakodnevnom životu obično se čuvamo ovakvih pitanja koja su potaknuta našim iznenađenjem pred nekom neočekivanom situacijom ili neshvatljivim ponašanjem neke osobe. Ne koristimo se takvim pitanjima jer smatramo kako je nepristojno i možda predirektno glasno primijetiti kako se i zašto netko ponaša jer, kao prvo, ne želimo biti mi ti koji će pozivati tu osobu na promjenu i, kao drugo, ne želimo da osobi bude neugodno zbog naše glasne primjedbe. Gospodar vinograda iz prispodobe ne poštuje nijedan od ova dva obzira. Štoviše, smatra kako ima pravo pozvati prve radnike na promjenu njihovog načina gledanja, a u čemu će im pomoći neugodnost koju zasigurno osjećaju pri glasnoj primjedbi gospodara. Ne znam kako vama, ali meni bi bilo jako neugodno čuti da mi netko direktno kaže: «Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?» Takva bi primjedba otkrila kako je moj sugovornik na meni otkrio najmanje dvije stvari: prvo, da više gledam na sebe i na svoju korist, i drugo, da gospodarevu velikodušnost smatram vrijednom prijezira. Ne znam kako vi, ali ja ne bih želio biti takva osoba. Ipak, svakodnevica nas uči kako se to vrlo lako može dogoditi i nama. Gledati na svoju korist već je, možemo slobodno reći, nepisano pravilo preživljavanja u ovom svijetu, ali je posebno podmuklo izokretati tuđu dobrotu i na tuđu dobru namjeru gledati kao na pokvarenost. Doista, nade će u ovom svijetu nestati ako će nestati dobrog oka… Zato, budimo zahvalni što oko sebe imamo par osoba koje se ne sustežu postaviti „iznenađujuća pitanja“, kao što su: „Pa zar ne činiš i ti to što kod drugoga osuđuješ? Pa zar nisi prošlog tjedna rekao/la drugačije? Pa zar nisi nešto obećao/la?“ Budimo zahvalni, jer nas te osobe, u moru osoba previše pristojnih a da bi nam proturječili, svojom direktnošću i neugodnošću koju pritom uzrokuju najviše potiču na promjenu…