SVAKODNEVNO U 7:30 On te ljubi

ČITANJA:

Prop 11,9 – 12,8;

Ps 90,3-6.12-14.17;

Lk 9,43b-45

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok su se svi divili svemu što je Isus činio, reče on učenicima: »Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« Ali oni ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše a bojahu se upitati ga o tome.

Riječ Božju tumači vlč. Hrvoje Zovko:

Znate li famozna predizborna obećanja? Pred izbore se čine kao najjednostavnije stvari na svijetu. Napravit ću ovo, napravit ću ono itd…itd… Sve se podrazumijeva, kao da popijete čašu vode. Ili se sjećate intervjua nogometnih trenera početkom sezone? Sigurno ćemo se plasirati na prvenstvo, sigurno ćemo biti u kupu itd…itd… sve je u redu. Sve se čini lagano.

U današnjem evanđelju Isus, s druge strane, ne daje nikakva očaravajuća obećanja. Unatoč činjenici da je sve išlo dobro, – kaže nam današnje Evanđelje, da Isus počinje govoriti „Dok su se svi divili svemu što je (Isus) činio“ (Lk 9,43b), – on počinje govoriti o porazu.

Ukratko, Isus se vratio iz niza uzbudljivih pobjeda, međutim ne da se zaraziti entuzijazmom i sve prigušuje ovom šokantnom rečenicom: „Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke“ (Lk 9,44). Drugim riječima: otići ću sa scene poražen. Kao trener prve lige koji je nakon pet pobjeda u nizu kaže: ne brini, idemo u drugu ligu.

Ali u stvarnosti Isus ne želi govoriti o porazu, nego o stvarnom stanju. To jest, ono do čega mu je stalo je da nikoga ne prevari iluzornim obećanjima. U konačnici, Isus nas namjerava obrazovati u realnosti. Kršćanstvo je sve samo ne opijum za narod, ono je pravi život. Sveci su prije svega biti izrazito realne osobe.

A život jedno zna sigurno: da će jednog dana umrijeti. Isus nikada ne odvaja život od smrti, jer samo držeći ih zajedno možemo naučiti biti Božji ljudi i živjeti život u perspektivi vječnosti. Nicolò Fabi također kaže otprilike ovako u jednoj od svojih pjesama:

Život koji provodiš

Život koji prolazi pored tebe Samo sjajna predstava bez probe I radimo na promjeni zapleta

I naravno, kraj se neće promijeniti

Unatoč Isusovoj najavi križa, današnje evanđelje za zajednički nazivnik nema patnju, već ljubav. Iako učenici “ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše a bojahu se upitati ga o tome“, – unatoč tome što gledajući svoje živote vidimo da nismo na razini, da nam je nemoguće ljubiti na način na koji je On ljubio, unatoč tome što ne razumijemo, što nam je često skriveno, što ne shvaćamo, a puno puta i ono što shvaćamo ne znamo ili ne želimo primijeniti – On govori da želi svoj život položiti za nas kako bismo mi živjeli. Ta spoznaja tako snažno pogađa da mijenja naša srca. Jer, ono što me u životu obilježilo nisu predvidljive stvari koje su drugi učinili za mene. Ono što se urezuje u srce je korak više koji je netko učinio za mene. Ono čemu se nisam nadao, ono što nisam zaslužio. To sve mijenja. To me mijenja. Razmišljaj često o onomu što je Gospodin učinio za tebe. Ne kako bi se osjećao ne dostojnim ili manje vrijednim, već kako bi svaki puta iznova spoznao i iskusio koliko ti mu važan i koliko te ljubi.