SVAKODNEVNO U 7:30 Očuvaj ispravno, vjerno i hrabro srce

ČITANJA:

vl.: Jr 1,17-19;

Ps 71,1-6b.15ab.17;

Mk 6,17-29

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Herod bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.

l dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«

Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika ne htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu i uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Petar Mlakar:

Braćo i sestre, vjernost Bogu nerijetko u našem životu iziskuje hrabrost, kada se za određene vrijednosti koje proizlaze iz vjere i Božjeg zakona treba u društvu založiti. I tu nema kompromisa niti uzmicanja pred moćnicima ovog svijeta ni mainstream načinom razmišljanja suvremenog društva. Primjer lavovske hrabrosti pronalazimo danas u osobi svetog Ivana Krstitelja, koji se nije bojao samom kralju prigovoriti za nemoralan život – Herod je, naime, sebi uzeo za ženu ženu svoga brata Filipa. Sigurno mu se nitko drugi nije usudio, jer je kralj, reći istinu: da to nije u redu. Ali Bog mu govori preko svog proroka, vjernog Ivana Krstitelja, kako bi probudio zaspalu savjest kralja.

I vidimo da je Herod, unatoč tome što mu kritiku sigurno nije bilo ugodno čuti, gajio određene simpatije prema Ivanu, jer volio ga je slušati i štitio ga je, znao je da on čovjek pravedan i svet. Ipak, to neće biti dovoljno da ne donese sigurno jednu od najgorih odluka svoga života i dadne odrubiti njegovu glavu, na traženje Herodijadine kćeri. Tome je zasigurno kumovalo vino, koje je pio na slavlju svog rođendana, a dodatno mu je um zamutio senzualni ples Herodijadine kćeri, kojoj u afektu obećava što god poželi, pa makar to bilo i pola njegovog kraljevstva.

Tako sv. Ivan Krstitelj završava svoj ovozemaljski život, odrubljena mu je glava, ali njegova se duša vinula put nebesa, vraćajući se Onome kome je vjerno i nepokolebivo služio. Herodu ostaje njegova glava, ali gubi svoju dušu teškim grijehom ubojstva Božjeg proroka. Jednom je jednom kršćaninu osuđenom na smrt odsijecanjem glave krvnik rekao neka malo bolje namjesti glavu, na što mu je ovaj odgovorio: „Od male je važnosti, prijatelju, kako stoji glava, ako je srce ispravno.“ Neka nam primjer i zagovor svetog Ivana Krstitelja bude na pomoć kako bismo imali srce ispravno, vjerno i hrabro, sačuvali ili ne svoj zemaljski život, znajući da je od najveće važnosti da duša bude u svakom trenutku spremna stati pred svoga Stvoritelja i biti s Njim u vječnoj slavi, amen!