SVAKODNEVNO U 7:30 o. Mladen Mikulić: Pozovi i nas Gospodine u dom svoj da vidimo gdje stanuješ

ČITANJA:

1Sam 3,3b-10.19;

Ps 40,2.4ab.7-10;

1Kor 6,13c-15a.17-20;

Iv 1,35-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.

Riječ Božju tumači o. Mladen Mikulić:

Draga braćo i sestre! U današnjem evanđelju po Ivanu, Preteča Gospodnji naziva Isusa „Jaganjcem Božjim“. Janje je simbol žrtve, Ivan Krstitelj je kao prorok i tajnovidac već znao da je Isus poslan kao otkupnina za grijehe svijeta. Na svoja ramena Isus je uzeo sve grijehe svijeta od pamtivijeka. Jer zaista sve što je Isus Krist činio za spasenje svijeta jedna je besprekidna žrtva – od rođenja pa do uskrsnuća. Kada vidimo Isusa gdje se rađa u siromašnoj štali, moramo uskliknuti „Evo Jaganjca Božjega“, kada vidimo gdje bježi pred Herodom u izbjeglištvo moramo uskliknuti: „Evo jaganjca Božjega“. Gledajući ga gdje kao drvodjelja radi i živi u svijetu On, Stvoritelj i Svedržitelj svih bezbrojnih svjetova, iz duše se nevoljno otima uzdah: „Gle, Janje Božje!“. Gledajući ga gdje posti, gdje se moli, gdje plače, gdje strada, gdje pati, gdje umire na križu, gdje krotko podnosi i pljuvanje i ismjehivanje i šibanje, iz duše se otima dirljivi krik za krikom: „Gle, Janje Božje!“

U jednostavnim riječima Pretečinim moralo je biti nečeg božanski dirljivog i privlačnog. Dva Ivanova učenika ostaviše svog učitelja, čovjeka „najvećeg između rođenih od žena“ i odlaze za Isusom. Radi čega? – Sigurno da osobno ispitaju i izvide tko je taj Isus pred kojim se do prašine i praha ponižava njihov veliki učitelj, pustinjak, isposnik i prorok. I oni bi htjeli da nasamo razgovaraju s tim „Janjetom Božjim“, kome njihov znameniti učitelj nije dostojan odrješiti ni remena na obući njegovoj. To nam kazuje njihov odgovor na Isusovo pitanje: „Što tražite?“ – „Učitelju, gdje stanuješ?“ – i njegov jednostavan odgovor: „Dođite i vidite“.  Možemo samo zamisliti što su učenici osjetili kada su nasamo s Isusom razgovarali. Koje li milosti!

Iz onoga što učenici dalje čine, vidimo da su u duši povjerovali da je Isus zaista Sin Božji, Spasitelj svijeta. „Našli smo Mesiju“, to je sve što oni od uzbuđenja i radosti mogu reći. U njihovim riječima nema ni trunke kolebanja, dvoumljenja. Petar bez riječi polazi za svojim bratom Andrijom koji da ga dovodi Kristu. Dolazi kao dijete, toliko je Andrija, brat Petrov, bio ponesen ljubavlju i oduševljenjem.
U duši Petrovoj moralo se događati nešto neobično: nove misli, slatka očekivanja, ustreptala osjećanja. Sve je to vihorilo u njemu, stapalo se u neki mili kaos, u čijim se vrelim dubinama rađalo nešto novo za Petra, neki novi svijet, novi život, nešto ni nalik na sve dotadašnje.
Sve je to blagi Spasitelj pročitao i u duši i na licu djetinje uzbuđenog i prestrašenog Petra i zbog te unutrašnje promjene koja se u njemu zbivala, promijenio mu je odmah ime kao što je Abrahamu promijenio ime kada mu je obećao da će postati otac mnogim narodima. Petar – kamen, kamen na kojemu će se izgraditi novi duhovni svijet, ne samo njegov, nego i mnogih drugih koji se kao on budu promijenili i suobličili Kristu.

Gospodine Isuse, i nas kao svoje učenike pozovi u dom svoj da vidimo gdje stanuješ i da se nastanimo s Tobom u vječnosti, da dom Tvoj nazovem domom svojim!

O. Mladen Mikulić, monah grkokatoličkog manastira Pokrova presvete Bogorodice