SVAKODNEVNO U 7:30 o. Mladen Mikulić: Ne obraćaj pozornost na težinu patnje nego na ono što ćeš dobiti zauzvrat

ČITANJA:

Heb 3,7-14;

Ps 95,6-11;

Mk 1,40-45

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo«. Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Božju tumači o. Mladen Mikulić:

Evanđelje nam danas donosi prispodobu o gubavcu koji dolazi k Isus da ga ozdravi. Gubavac je u ono vrijeme bio čovjek velike tjelesne i duševne boli. Čovjek vičan velikoj patnji. Tijelo mu se raspadalo, ali je istovremeno bio izopćen iz zajednice. Nije mu bilo dopušteno biti u blizini zdravih ljudi. Bolestan i odbačen. Zar ima teže sudbine od ove. Isus, čovjekoljubac, se ganuo nad njime. Kako je lijepo zamisliti da se Isus gane nad nama. Ali ne bi se ganuo da nije trpio i bio u stradanju. Često se pitamo zašto patimo? To je pitanje na koje je vrlo teško odgovoriti. Najbolje je takvo pitanje ni ne postavljati sebi.

Samo Bog koji sve vidi i sve zna, zna zašto netko pati a netko ne. Za neke ljude koje mi smatramo grešnicima, a oni možda to nisu, mislimo da oni uživaju, a moguće je da oni misle kako je to ustvari patnja. Najbolje je ne ulaziti u sud Božji. Krist je milostivo ozdravio gubavca i povratio mu zdravlje. Uslišao je njegovu molitvu jer mu je to bilo spasonosno. Možda to što mi tražimo od Boga i nije dobro za nas, iako mislimo da je, možda će me baš to odvesti u propast, a ja mislim suprotno. Možda ono što sada tražim, ne bi to želio tako kada bih vidio kraj svoga života. Ljudski život je mučeništvo. Otkad smo otpali od istinske sreće, sabiremo plodove svoje neposlušnosti. Kako bismo inače znali da smo izgnanici, ako ne stradanjima i patnjama? Zašto bi iščekivali raj i veselili se nebeskim slastima ako ih već ovdje na zemlji možemo uživati.

Krist nam nikada nije obećao uživanje ovdje na zemlji. Naprotiv, naučavao je da svi oni koji idu za njim moraju proći kroz mnoge patnje i iskušenja. Ali je obećao da će, ako budemo ustrajni, otrti svaku suzu s naših očiju i stostruko nas nagraditi nagradom kakvu ne možemo ni zamisliti. Ne postoji čovjek koji zbog nečega nije patio. Pate i pobožni kršćani, oni čak i najviše, ali se u dubini srca nadaju da će te mnogobrojne patnje jednog dana biti uzrok njihovog blaženog počinka. Neka nitko ne očekuje ovakav počinak u zagrobnom životu bez stradanja i patnji. Takav život je za one koji su se trudili i bili teško pritisnuti teretom sadašnjeg života.
Jedan pobožni monah je bio često bolestan. Kada je ozdravio i zatim bio zdrav tijekom dužeg vremena, obratio se Gospodu: „Bože moj, zašto si me napustio? Zar nisam dostojan Tvoje ljubavi, da bih radi nje malo patio“? Budi u svemu strpljiv jer je plaća velika. Ne obraćaj pažnju na težinu patnje nego odmjeri ono što ćeš dobiti zauzvrat. Neznatna patnja osigurat će ti vječnu slavu na nebesima, koja je daleko nadilazi. Stoga bi trebalo da se raduješ umjesto da jadikuješ.

Zahvalimo našem blagom Bogu na svemu i ne pokazujmo našem neprijatelju da smo nestrpljivi, jer će nas onda još snažnije napadati s namjerom da u potpunosti sruši zid našega trpljenja. Zar se odrastao čovjek sada tuži i žali na svoje roditelje što mu nisu dali da se kao dijete igra s nožem. Roditelji su nas čuvali i odgajali, mada smo mi plakali i držali ih nepoštenima, kako bi nas odgojili za dobre ljude. Kako tek onda mora Božji odgoj biti mudar i često puta težak kad nas odgaja da budemo „sinovi Božji“.

Čvrsto držimo križ i penjimo se spasonosnom Golgotom koja će nas odvesti do Uskrsnuća, kada u posljednji dan silno zatrubi truba i kada se otkriju skrivena djela čovjekova. Kako je to veliki i sveti dan za spašene duše, jer će se tada silno nasladiti blagoslovom Božjim! Tada će se otvoriti duhovne riznice beskonačnog Božanstva, radi beskonačnog, neprestanog naslađivanja u vijeke vjekova!

O. Mladen Mikulić, monah grkokatoličkog manastira Pokrova presvete Bogorodice