SVAKODNEVNO U 7:30 Neka u našem srcu Isus uvijek bude dobrodošao

ČITANJA:

Jr 26,1-9;

Ps 69,5.8-10.14:

Mt 13,54-58

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.

Riječ Božju tumači s. Damjana Mihaela Barbarić:

Dragi slušatelji, vi koji pomno pratite svaki dan duhovnu misao, primijetit ćete kako, nakon izvrsnih govora u prispodobama, Isus dolazi u svoj rodni kraj, u Nazaret, i tamo nailazi na posve drugačiju klimu. U Nazaretu ga svi poznaju kao Isusa, Marijinog i Josipovog sina, drvodjelju i ne mogu razumjeti odakle njemu sad tako pametne riječi, zaustavljaju se onome što o njemu znaju i ne mogu sada shvatiti kako je on sad odjednom postao propovjednik. Zanimljivo kako ta činjenica da poznajemo nekoga ostavlja jak utjecaj na naše daljnje razumijevanje te osobe, zanimljivo kako smo skloni uokvirivanju i ne dopuštanju da se čovjek mijenja ili ne dopuštamo da čovjek može učiniti više nego smo mi mislili, ili se javlja ljubomora, zavist, odakle to ovome? Čuli smo kako prigovaraju. Sigurno su prvi puta čuli da on tako govori, premda su ga poznavali, Isus se do svoje 30. g. nije očitovao kao propovjednik, sigurno je bio izvrstan čovjek, dobar i pošten, ali nije propovijedao i sad odjednom, puf!

Isus govori prispodobe, poučava, mnoštvo ga slijedi. I eto kakva klima u Nazaretu gdje ga poznaju, umjesto da se raduju, da budu ponosni na svojega zemljaka, bismo rekli, da i sami dopuštaju da ih Isusove riječi dotiču, oni su u suprotnom raspoloženju. No, tako je to očito trebalo biti jer se takve situacije ponavljaju i u životima mnogih ljudi, mnogi od nas, cijenjeni slušatelji, vjerojatno imamo iskustva da i čineći dobro, polučujući izvrstan uspjeh u poslanju koje nam je povjereno, ima onih koji su oko nas ljubomorni i zavidni i ne mogu čuti niti vidjeti to dobro koje se događa, nego baš suprotno, traže što će kritizirati ili hladno ignorirati sve ono dobre koje se događa. Naravno da to boli i nerijetko, ako je klima takva, treba otići iz takvoga ozračja, kao što je i Isus otišao iz Nazareta. Ali, neka se nama ne dogodi da mi budemo u svojim srcima kao Nazarećani, nego baš suprotno, budimo zavičaj u kojem će Isus biti dobrodošao.