SVAKODNEVNO U 7:30 Ne dopustimo da Kristova žrtva bude uzaludna

Čitanja:

Post 37,3-4.12-13a.17b-28;

Ps 105,16-21;

Mt 21,33-43.45-46

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«

»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«

»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«

Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«

Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Nikola Jurišić:

Prispodoba o vinogradarima i domaćinu vinograda donosi nam sažetak odnosa Boga i čovjeka kroz povijest. S jedne strane stoji Bog koji se trudi oko čovjeka. Dao mu je sve što mu treba. Iskazao mu blizinu i ljubav. Pokazao mu put kojim mu je ići. Stvorio je cijeli svijet i povjerio ga čovjeku. Poučio ga svemu što treba kroz Zakon i razne upute kroz Objavu. Darovao mu i slobodu, te ga pustio da živi sa svim tim darovima s nadom da će čovjek donijeti plodove dostojne spasenja.

Kad god bi čovjek skrenuo sa zacrtanog puta kojim mu je bilo ići, taj isti Bog bi poslao proroka da tog čovjeka vrati na pravi put kroz opomene i utjehu. Ipak, povijest je pokazala kako je čovjeku lakše lutati, negoli ostati na Božjem putu. Na kraju svega toga, Bog je odlučio poslati svoga Sina u nadi da će to biti dovoljno. Njega će možda poslušati. Ipak, i Sin je doživio istu sudbinu koju su proživjeli proroci. Bilo to zbog zavisti ili kojeg drugog razloga, i Sin je bio ubijen.

Mi danas, 2000 godina nakon, nismo mogli utjecati na te događaje. Ipak, itekako smo odgovorni za ono kako živimo ono što nam je Bog darovao. Imamo iste darove kao i ti ljudi, jednake uvjete, ali i više od toga. Poznajemo tu povijest odnosa koja nije bila poštena prema Bogu i imamo priliku to ispraviti. Ipak, čini se da se povijest neprestano ponavlja. Unatoč svemu tome što znamo, opet često zaboravljamo na Boga i krenemo ići nekim svojim stazama. Iako imamo Boga u neprestanoj blizini preko sakramenata, uspijemo zaboraviti na Njega misleći kako nam sada nije potreban. Vrijeme s Njim odgađamo što više možemo, a zbog čega? Volio bih kad bih imao odgovor na to pitanje.

Ne dopustimo danas da Isusova žrtva bude uzaludna. Na svemu što je Isus za nas podnio možemo čitati samo koliko nas Bog ljubi unatoč tome što to nismo zaslužili. Ne bi li bilo pošteno od nas barem pokušati uzvratiti na tu darovanu ljubav? Naravno da nikada nećemo moći napuniti istu mjeru ljubavi kojom nas ljubi Bog, ali to nije razlog da nikada ne pokušamo. Možda nam je danas potreban još jedan sv. Franjo koji je plakao kako Ljubav, pri tome misleći na Boga, nije ljubljena. Zašto čekati drugoga da krene ljubiti Boga? Počni ti, već danas. Ljubi Gospodina Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svim umom svojim. Tako dolazak Sina Božjega neće biti uzaludan.