SVAKODNEVNO U 7:30 Naviještati životom i riječima

ČITANJA:

vl.: Dj 11,21b-26; 13,1-3;

Ps 98,1-6;

Mt 10,7-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus apostolima: »Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje. U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Zvonimir Pervan:

Dragi slušatelji,

„Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite!“ To su današnji Isusovi poticaji. Isus nas podsjeća da Kraljevstvo Božje nije daleka budućnost, nego stvarnost koja je već ovdje, među nama. Bog nije daleki nego bliski Otac koji želi biti s nama u svakom trenutku.

Jedan od najvećih problema suvremenog čovjeka nije samo trpljenje ili križ, nego osjećaj usamljenosti i napuštenosti. A Bog želi upravo tu doći, u tu našu samoću, želi se nastaniti u nama. Iskustvo susreta s Bogom je upravo to – iskustvo njegove prisutnosti, izvanredno iskustvo da me Bog ljubi, da nas Bog nije ostavio, da nismo siročad. To je iskustvo Božje ljubavi. Isus nam govori kako smo pozvani na putu svoga života tj. u svojoj svakodnevici otvoriti srce njegovoj prisutnosti, njegovoj blizini kako bi nas preobrazio, kako bi nas u konačnici osposobio da ponukani iskustvom njegove ljubavi prema nama propovijedamo ljudima koje susrećemo tu istu Božju ljubav, Isusovu blizinu.

Pozvani smo, dakle, naviještati drugima životom i riječima. Ne ide jedno bez drugog. I svjedočanstvo života, prožeto iskustvom susreta sa živim Bogom, i riječi, ispunjene ljubavlju i radošću, kojima naviještamo drugima Boga. U prijevodu to znači da smo pozvani biti blizu svima, a posebno je naša zadaća prepoznati one koji boluju, one koji su izgubili smisao života i koje je zahvatio očaj i tjeskoba, one koji su zbog tko zna kojeg razloga izolirani i udaljeni od društva i zajedništva s drugima, one koje je zahvatio mrak i zlo u raznim oblicima. Pozvani smo hodajući u svakodnevici prepoznati te ljude i biti uz njih, aktivno pridonositi da se vrate u život, da upoznaju da nisu sami.

I sve to trebamo činiti sebedarja i bez zadrške, jer Isus nas uči: „Besplatno primiste, besplatno dajte!“ Ove riječi imaju duboko značenje. S jedne strane, pozivaju nas da otvorimo srce Božjoj besplatnoj ljubavi koja je darovana besplatno. Kada je prepoznamo i prihvatimo onda, s druge strane, ćemo biti kadri istodobno tu ljubav dijeliti s drugima, osobito s najpotrebnijima, bez očekivanja i traženja nečega zauzvrat. Tada ćemo zaista baštiniti mir o kojemu Isus govori u današnjem evanđelju.

Ove Isusove riječi i primjer slijedio je i sveti Barnaba apostol, čiji spomen danas slavimo. Zajedno sa svetim Pavlom, u Antiohiji je iskusio Božju ljubav i milost i postao gorljivi navjestitelj Evanđelja. Zato je prva kršćanska zajednica u Antiohiji s pravom nazvana „kršćani“ – oni koji su životom svjedočili i utjelovili Isusa.

Dragi slušatelji, neka nas današnji Isusovi poticaji ponukaju da i mi budemo nositelji Božje ljubavi i blizine. Neka nam Isusova riječ bude putokaz i snaga u svakom danu.