SVAKODNEVNO U 7:30 Naviještajmo životom radost evanđelja

ČITANJA:

iz Reda sprovoda: Job 19,1.23-27a;

Ps 27,1.4-5.7.8b-9a,13-14;

Rim 5,5-11;

Iv 6,37-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«

Riječ Božju tumači fra Ante Radoš:

Dobro jutro, draga slušateljice i dragi slušatelju.

Danas se u Crkvi spominjemo svih vjernih pokojnika. Ovih dana smo možda posjetili grobove svojih pokojnika, svojih najbližih, možda smo i zaplakali. Sve je to sastavni dio života. Lijepo je da zapalimo svijeću, da se pomolimo za sve pokojne.

Čuli smo u današnjem evanđelju po Ivanu kako Isus mnoštvu govori razlog svog dolaska. Isus je došao među nas kako bi nam podario život vječni. Svi oni koji usnuše u Kristu, ne umiru – oni žive. Vjera je jedini uvjet ostvarivanja života vječnoga, života u Bogu. Oni koji vjeruju u Gospodina, ne umiru – oni žive.

Dobro je da ovog jutra, dok na poseban način razmišljamo o svojim dragim pokojnicima, razmislimo o sebi i o svome životu. Isus spominje slušateljima da je i njima moguće zadobiti život vječni. Život vječni je život u Bogu, jer gdje je Bog, tu nema smrti. Vječnost je tamo gdje je Bog. Postavimo sebi pitanje: Susrećem li Uskrsloga u svom životu?

U Djelima apostolskim čitamo kako u Bogu živimo, mičemo se i jesmo (usp. Dj 17,28). Kršćani su ljudi uskrsnuća, ljudi nade, za njih smrt nema zadnju riječ! Vjernici smrt ne doživljavaju kao nešto strano, ili čak da bi se bojali smrti. Nipošto. To možemo jasno vidjeti u životu sv. Franje, koji smrt naziva sestricom. Za vjernika smrt je transitus, potpuni prelazak u božanski život. Čovjek prožet Bogom klikće baš kao i apostol Pavao: Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj? (Usp. 1 Kor 15,55).

Danas kad molimo za svoje pokojne, mi ne razmišljamo o smrti, ne spominjemo se smrti, mi danas razmišljamo o životu. Kako je to lijepo i veličanstveno!

Iako možda uplakani što naši bližnji nisu više s nama, s vjerom u uskrsnuće zapravo smo radosni, jer oni nisu umrli. Siguran sam da se svatko od nas može prisjetiti nekog upečatljivog susreta u kojem su nam pokojni kojih se danas spominjemo posvjedočili evanđelje. Njihov život nama je primjer i poziv da i mi svojim životom naviještamo radost evanđelja, svjedočimo Isusa koji je uskrsnuće i život (usp. Iv 11,25).

Gospodine, daj nam milost da u svom životu naviještamo tebe, koji si Život.

Mir i dobro!