SVAKODNEVNO U 7:30 Najveća ljudska snaga je u ljubavi

ČITANJA:

Post 13,2.5-18;

Ps 15,2-5;

Mt 7,6.12-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.

Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!«

Riječ Božju tumači fra Andrija Bilokapić:

Pozdravljam vas, poštovani slušatelji, neobičnim pozdravom: u životu vam želim uzak put i tijesna vrata. To je put kojim je prošao Sin Božji, to je put kojim prolaze sinovi i kćeri Božje. Kaže Isus, „Ne dajte svetinje psima“. Ta izreka je doista zagonetna. U Starom zavjetu, ono što je posvećeno, posvećena žrtva prinesena je Bogu. Nije dopušteno tu žrtvu, npr. žrtvovano meso, bacati psima i životinjama. Zato Isus zahtijeva da sa žrtvom, sa svetinjama, postupamo s dubokim strahopoštovanjem.

Ova riječ nas opominje. Traži prigodan čas da Gospodinu odgovorimo. Da ljude unaprijed ne osuđujemo, odnosno, da ni svetu riječ ne izgovaramo tamo gdje nismo pripremili teren. Inače, možemo učiniti gore. Netko je ljut, psuje, ja ga u toj ljutini počinjem opominjati, učinio sam krivo. Jer on tada ne može primiti moju opomenu. Dakle, kako bi trebalo opominjati, ako treba opominjati? U četiri oka, sa smirenim pouzdanjem. S dubokom ljubavlju.

Mi smo pozvani postojati na način Isusa Krista. Da nas čovjek pita, zašto ti tako živiš? Tek ako nas netko upita, zašto ti tako živiš, ti si drugačiji od drugih, onda mu možemo obrazložiti. Onda možemo posluživati svetinjama našeg sugovornika i slušatelja. Sv. Franjo, kad ući svoju braću kako će propovijedati među poganima, najprije kaže, „Idite, živite među njima. Ako je zgodno, navijestite im Riječ“. A zgodno je onda kad pobudimo zanimanje za način života na koji postojimo.

Dakle, „Sve što želite da ljudi vama čine, činite vi njima“. Čovjek nije egocentrično biće. Čovjek je alocentrično biće. U središtu čovjeka nije ja, pa ja, nego, u središtu čovjeka je ti. I svaki čovjek, svaki ja u ti, u onome drugome, može pronaći sebe. Zato je vrlo važno činiti dobro, susretati se. Sve što želite da ljudi vama čine, činite vi njima.

Nijedan udav ne može tako snažno stisnuti svoju žrtvu, kao ova Isusova riječ našu sebičnost. I dobro je da ova riječ bude udav koji davi našu sebičnost, koji nas oslobađa od naše sebičnosti. Odnosno, da nas oslobađa da umiremo sebi, a živimo drugome. Zato je vrlo važno slušati ovu Riječ, koliko god je ona zahtjevna. Znam da je teška, ali sve možemo u Kristu Isusu. Dalje slijedi zahtjev Isusov, „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5, 48). To je vrhunski zahtjev u Matejevom evanđelju, tako završava peto poglavlje Isusovog govora na Gori.

Najveća ljudska snaga nije u našim mišićima, tjelesnom zdravlju, moći, posjedu, popularnosti, znanju niti u gospodarskim dobrima. Najveća ljudska snaga je u ljubavi. Savršenost dohvaćamo upravo otajstvom ljubavi. A ta ljubav rađa se u poslušnosti Bogu. Sâmom čovjeku nikad ne bi moglo pasti na pamet, Ja ću biti savršen, kao što je savršen Bog. Ali, mi smo stvoreni na sliku Božju i početak kršćaninovog razmišljanja jest – Ja sam slika Božja. Ta slika treba rasti, usavršavati se, a mogu je usavršavati u zajedništvu s Bogom, da dođem do punine.

Dakle, „Sve što želite da ljudi vama čine, činite vi njima“. To je rekapitulacija dosadašnjeg dijela Isusovog govora na Gori, to je rekapitulacija Blaženstava, Oče naša. To je najsavršeniji način postojanja. Pitati se, zavrjeđuje li ovaj čovjek da postoji? Bog smatra da treba postojati. Njegovo postojanje je od Gospodina. Ako mu ti, Bože, daješ zrak da diše, sunce da ga obasjava, ako je za tebe vrijedan, daj da postane i za mene vrijedan. Tek tako možemo doći do mudrosti na koju nas zove naš Gospodin. Rado bih izabrao drugi put, ali, moj profesor Tomislav Šagi Bunić rekao je: „Ali,
drugoga puta nema“.