SVAKODNEVNO U 7:30 Na putu svetosti nema mjesta za farizejstvo

ČITANJA:

1Sol 2,9-13

Ps 139,7-12b

Mt 23,27-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.«

»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: ‘Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.’ Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Marko Obradović:

Isus nastavlja raspravu s pismoznancima i farizejima prozivajući ih za njihov način života u kojem čine sve za vanjštinu, zanemarujući unutarnje stanje. Mogli bi i sami primijeniti ove riječi na sebe. Koliko naša izvanjska slika odgovara stvarnom nutarnjem stanju? Valja se čuvati kvasca farizejskoga i moliti Gospodina da nam otvori oči kako bismo mogli služiti u pravednosti i istini. Farizeji kojima se Isus obraća su ljudi koji ne žele otvoriti srce Gospodinu, čitaju Njegovu Riječ i izvršavaju je onako kako oni misle da treba, a ne što Bog od njih traži. Važno je slušati Riječ Božju i živiti ju onako kako Bog to želi. Po tomu ponekad nema velike razlike između nas i farizeja. Isus ne razotkriva farizejstvo u nama jer nas želi poniziti. To čini čovjek. Kada otkrije nečiju pogrešku rado ju proziva, i naslađuje se. Tako ništa mi nismo bolji od farizeja.

Svi smo pozvani na autentičnost, na svetost. Na takvom putu nema mjesta za farizejstvo, dvoličnost. Stvoreni za nebo, tako jedna pjesma pjeva. Lišimo se svega što nije ugodno Gospodinu i krenimo putem istine. On želi da idemo Njegovim putem. On želi da se spasimo; od lažnih sigurnosti, tuđih obzira, pljeska, svjetovne popularnosti… Sve su to ispraznosti koje nas samo umaraju i opterećuju. Živjeti licemjerno, farizejski je iscrpljujuće i na koncu dosadno. To je pogrešan smjer i samo vodi u propast. Često nažalost skrenemo s pravog puta jer nam se čini da je tako lakše. Međutim, samo je jedan pravi put. Samo je jedan rekao: Ja sam put, istina i život.

Neka danas svatko od nas razmisli koja su naša pogrešna skretanja i uoči što nas odvraća od pravog puta, od Isusa. Biti bez Isusa znači biti izgubljen. Ponekad tu izgubljenost, poput farizeja, pokušavamo zakamuflirati jer želimo ostaviti bolji dojam na druge nego što je. Molimo Gospodina da nas oslobodi svake želje da se svidimo drugima i čistimo svoja srca u iskrenoj ispovijedi kako bismo se svidjeli jedino Gospodinu. Mi ne možemo glumiti da ljubimo Božju Riječ jer Gospodin nas poznaje i proniče, Njemu ništa nije sakriveno, poznaje sve naše misli. Ali nas ne propušta ljubiti kada smo i takvi. Dostojevski u svojoj knjizi Braći Karamazov piše: Voli čovjeka, i u njegovom grijehu, jer ta je ljubav nalik božanskoj i vrhunac je ljubavi na zemlji. Takav je Bog prema nama. Voli nas i onda kada mi ne volimo Njega. To je naš Bog.