SVAKODNEVNO U 7:30 Mudro upravljanje darovanim dobrima

ČITANJA:

Fil 3,17 – 4,1;

Ps 122,1-5;

Lk 16,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’«

»I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto kora pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’«

»I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«

Riječ Božju tumači s. Gita Klobučar:

Na prvi pogled, čini se da Isus hvali nepoštenog čovjeka, što se čini kontradiktorno. Međutim, dublje čitajući možemo otkriti snažnu poruku za nas danas. Isus ne hvali nepoštenje upravitelja, već njegovu snalažljivost i pamet. On želi pokazati da su “sinovi ovoga svijeta” često pametniji u svjetovnim stvarima od vjernika.

Novac u prispodobi predstavlja sve ono što nam je Bog dao: talente, sposobnosti, materijalna dobra. Isus nas poziva da mudro upravljamo tim darovima, ne samo za svoje dobro, već i za dobro drugih. Upravitelj se priprema za budućnost, iako na nepošten način. Tako smo mi pozvani pripremati se za vječnost, ali na pravedan način, koristeći Božje darove za dobro drugih.

Isus nas u ovom Evanđelju potiče da upotrijebimo svoju mudrost i inteligenciju kada se bavimo Božjim stvarima na isti način na koji postupamo sa stvarima svijeta. Nije dakle pohvalio upraviteljevo nepoštenje, već motivaciju koja ga je dovela do prijateljstva ljudi. To su ljudi kojima pomažemo i s kojima suosjećamo u nevolji, bez obzira na veličinu dobra koje činimo ili količinu koju nudimo. Način na koji živimo i naš način postojanja, ophođenja prema drugima, prihvaćanja dužnika, razumijevanja i milosrđa prema grešnicima osigurat će da jednog dana budemo primljeni u vječne stanove. Suosjećanje koje iskazujemo prema našim bližnjima, opraštanje i milosrđe su mudri postupci koje moramo provoditi dok smo ovdje na zemlji, jer će oni poslužiti kao siguran put do kraljevstva nebeskog.

Obično ulažemo više truda u svjetske poslove nego u Božje interese i dajemo prednost onome što donosi više ovdje na zemlji od blaga koje skupljamo na nebu. Oni koji barataju bogatstvima ovoga svijeta znaju to raditi nepošteno. Djeca svjetlosti, međutim, često ne znaju kako pridobiti prijateljstvo grešnika da bi ugodili Bogu.

Pitajmo se privlačim li svojim životom i osobnošću ljude u mojoj okolini? Kako se ponašam prema ljudima koji rade sa mnom ili za mene? Znam li odbaciti tuđe pogreške? I konačno, činim li za Boga i trudim li se istom spremnošću za vječnost kao što to činim za ono što svijet vrjednuje?