SVAKODNEVNO U 7:30 Mrtvljenje sebi za vlastito ali i za dobro drugoga

ČITANJA:

Iz 38,1-6.21-22.7-8;

Otpj. pj.: Iz 38,10-12.16;

Mt 12,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. Vidjevši to, farizeji mu rekoše: »Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom.« On im reče: »Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? A velim vam: veće od Hrama jest ovdje!

I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. Ta Sin Čovječji gospodar je subote!«

Riječ Božju tumači o. Zlatko Pletikosić:

U našem karmelskom samostanu u Somboru u blagovaonici se nalazi kopija čuvene slike “Trganje klasja”. Misli se na ovaj događaj, netom pročitan, sablažnjiv za Židove, jer se radi o suboti. Siguran sam da ova slika nije u blagovaonici samo zato jer je ovome mjestu i ovoj slici zajednički nazivnik jelo, hrana… Ima i dublje poruke zašto baš ta slika na tome mjestu. U samostanima je bio običaj jesti porciju koju i kakvu dobiješ. Nije se dodavalo začina, kojih uostalom u blagovaonici i nije bilo. Govore starija braća da je bilo zabranjeno govoriti: “Ah, moja je majka to ovako ili onako spremala, a ne ovako.” Ne bez razloga, jer tko bi svoj braći udovoljio, kad je svaka kuhinja i svaki kuhar različit. Kad bi se tako govorilo, pa i samo mislilo tako, bio bi to uvijek svježi izvor nezadovoljstva.

U karmelskom samostanu u Trentu ili Tridentu u Italiji, nekoć mjestu u mojem su živjeli i školovali se studenti, bogoslovi, u ogromnoj blagovaonici s jedne i druge strane križa stoje velike riječi: „K stolu, kao ka križu, i s druge strane križa: Ka križu kao k stolu”. Sve je to bio vid trapljenje ili mrtvljenja sebi, za bolje i sebi i drugome. Ne kao svrha samome sebi. Da ideš jesti gledajući više kako ćeš uspješnije skriti nezadovoljstvo, kako ćeš tražiti dobro bivajući zahvalan za to da imaš što pojesti, bilo manje ili više ukusno ili čak nikako ukusno, bratu više udovoljiti, dati mu od svoga najbolje. Tako ćeš tvoj trbuh ostati manje sit, a tvoj duh i tvoja duša poći će iz blagovaone veoma siti i zadovoljni. Tako ćeš poput Isusa iz današnjega evanđelja opslužiti ljubav, a ne samo zakon. Krist je uistinu gospodar i subote i svega. I ako on kaže da se može, smije i treba prekršiti zakon da bi se opslužilo ljubav, doista nam ga je slušati, a ne praviti se pametniji od njega, od Pape i od Crkve, naše majke, iskusne 2000 godina, nego biti mudar u Bogu, ne ugađajući sebi nego Njemu i Njemu u bližnjemu.