SVAKODNEVNO U 7:30 Mons. Leonard Markač: Učimo se od Marije biti ponizni i prihvaćati volju Božju!

ČITANJA:

vl.: Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab;

Ps 45,10-12.16;

1Kor 15,20-27a;

Lk 1,39-56

Tekst evanđelja:

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Riječ Božju tumači mons. Leonard Markač:

Kršćani su Mariju štovali i ljubili tijekom svih stoljeća crkvene povijesti. Bezbrojna Marijina svetišta i prošteništa širom svijeta, kao i našoj domovini Hrvatskoj, to nam svjedoče. Hrvatski je narod u svojoj burnoj i patničkoj povijesti štovao svoju najvjerniju odvjetnicu. Slobodan sam ovdje, uz mnoge druge crkve i svetišta u Hrvatskoj, spomenuti i 320 godina staru crkvu Uznesenja Marijina u koprivničkim Močilama, gdje sam danas župnik.

Danas na blagdan Velike Gospe slavimo ono što je na blagdan Svih svetih 1950. papa Pio Xll., kao neprevarljivi učitelj vjere i morala svečano progovorio: “Bezgrešna Bogorodica vazda Djevica Marija, završivši tijek zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena je u nebesku slavu”. Uznesenje Marijino u nebesku slavu, zaslužena je nagrada za njezinu vjeru, skromnost i spremnost uvijek u poniznosti služiti Gospodinu. Cijeli svoj život željela je biti samo službenica Gospodnja. Željela je najsavršenije ispuniti volju Božju. Od prvog je životnog časa potpuno Božja, Bezgrešna i takva je ostala cijeli svoj život. Na taj je način njezino djevičansko tijelo moglo poslužiti Božjem Sinu, prigodom njegovog utjelovljenja. Koliko god mi naglašavali slavu Marijinu, nikako ne mislimo, da joj pripada čast koju iskazujemo samom Bogu.

Čuli smo danas u evanđelju o pohodu Marijinom rođakinji Elizabeti. Taj pohod rezultat je neopisive sreće i radosti koju je Marija osjetila kad je čula da će ona biti Majka Sina Božjega, Isusa. Tu radost nije mogla sačuvati samo za sebe, već ju je htjela podijeliti s rođakinjom Elizabetom. Njezin pohod Elizabeti, slika je trajnoga pohoda Marijina svakom čovjeku, cijelom čovječanstvu, svakoj ljudskoj obitelji, napose svakoj ženi i trudnici. Ona je naša zagovornica i majka života. Elizabeta hvali Marijinu vjeru. Vjerom se ona uključila u veliko djelo Božjega spasenja i postala Božja suradnica. Marija nam je uzor kako i mi vjerom trebamo biti suradnici Božji i jedni drugima pomagati da se već na zemlji ostvari Božje Kraljevstvo.

Marija je potpuno svjesna da su svi darovi koje je primila, Božji darovi i da moraju biti u službi čitavog čovječanstva. U pjesmi “Veliča” , Marija se naziva neznatnom Božjom službenicom, a Svesilni ju je obdario velikim djelima. Učimo od Marije. Budimo spremni prihvaćati volju Božju i onda kada ne znamo “kako će to biti”. Učimo od Marije poniznosti da bi nas Bog uzvisio u vječnosti – amen!

Mons. Leonard Markač, župnik u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u koprivničkim Močilama.