SVAKODNEVNO U 7:30 Molitvom i sakramentima do neba

ČITANJA:

Dj 11,19-26;

Ps 87,1-7;

Iv 10,22-30

Tekst evanđelja:

Svetkovao se u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« Isus im odgovori: »Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga – ona svjedoče za mene.

Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Hrvoje Poljak:

Dragi slušatelji HKR-a, današnja nam prispodoba o pastiru i ovcama govori o naravi našeg života.

Čovjek besmrtno biće, mi smo besmrtna bića, imamo dušu i tijelo. Ukupna stvarnost našega postojanja je sljedeća. Dok smo na zemlji, mi živimo u svome tijelu. I ono traje određeno vrijeme. Međutim, čovjek u sebi nosi besmrtnu komponentu, a to je duša. Tako kada čovjek i umire, on zapravo ne umire. Nijedan čovjek, dakle, poslije ovozemaljske smrti, ne može prestati postojati.

Isus Krist, naš Spasitelj, Mesija i dobri Pastir. Isus Krist je Onaj koji nas čuva, prati, brani, hrani i vodi prema Nebu. Zato je Isus Pastir duša – On nam danas kaže: „Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom“ (Iv 10,27-28). Uz Pastira koji je Bog, uz ovce, a to smo mi, postoji i zvijer, a to je đavao. I time se opisuje cijela naša narav života.

Što se dogodilo na početku? Na početku ljudske povijesti ušla je smrt u ovaj život, ušlo je zlo u ovu povijest. I vrata Neba su se za čovjeka zatvorila.

Jedini koji je mogao otvoriti vrata Neba je Bog, Isus Krist, On je došao na zemlju, umro je na križu da bi nama otvorio Nebo. Kaže nam u knjizi Otkrivenja: „Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti“ (Otk 3,7). Jedini koji ima moć da otvori vrata Nebo, a to je i učinio, jest Isus Krist, naš divni i veliki Bog.

Za koga je Bog otvorio Nebo? Za sve ljude, za svakoga čovjeka. Isus Krist je umro i prolio svoju Krv za spasenje baš svakog čovjeka. Međutim, vrijeme u kojem svaki čovjek može ući kroz otvorena vrata Neba je ograničeno. Vrijeme u kojem mi možemo prihvatiti nebesku Domovinu jest ono vrijeme dok boravimo na zemlji.

Kako mi prihvaćamo Nebo dok živimo na zemlji? Obraćenjem.

Što je obraćenje? Obraćenje je spoznanje da je Bog jedino blago i jedina vrijednost i da je On jedini Spasitelj. I da onda u skladu s tom istinom živimo. Obraćenje je stavljanje Boga – Dobroga Pastira – u središte svoga života. Obraćenje je najveći događaj na nebu i na zemlji, ono čemu se raduju svi anđeli na Nebu, kad milost Božja vraća dušu Bogu.

I onda se tu uključujemo i mi, kao ljudi, kao vjernici. Uključuje se i naša pastirska služba. Isus je jedini pravi Pastir, a iz Njegove pastirske ljubavi izlazi i svaka druga pastirska ljubav. Bog računa s nama, s onime što mi tu možemo pridonijeti.

Mi možemo pomagati drugim ljudima da uđu kroz ta otvorena vrata Neba. Jer mnogi ljudi ne žele, ali kroz naše svjedočanstvo, kroz našu ljubav, kroz našu žrtvu i molitvu, ljudi će ući kroz otvorena vrata Neba, iako možda bez toga ne bi ušli. Na taj način i mi možemo sudjelovati u spašavanju ljudi. Jer ovo je najdragocjenija i najvrjednija služba koju čovjek može obavljati. Ne može se učiniti veće djelo ljubavi od toga da se pomogne Čovjeku da ide prema Nebu. To znači sudjelovati u obraćenju drugih ljudi.

Danas se Crkva spominje Fatimskog događaja, koji se odvio na današnji dan, 13. svibnja 1917. godine. Gospa se ukazala fatimskoj dječici. Jedna od vidjelica, Jacinta: rekla je ove riječi: „Kad biste znali što je vječnost, učinili biste sve da promijenite svoje živote.“ I Gospa nas uvijek potiče da mijenjamo svoje živote i da iskoristimo dragocjeno vrijeme dok smo na zemlji. Na što nas Gospa poziva i što posebno daje kao sredstvo kojim možemo doći do Neba? Naša sredstva su molitva i sakramenti. A posebno je to, Gospi jako draga, molitva svete krunice, na koju nas Gospa potiče da je molimo često. Gospa nam se u Fatimi i objavila kao Kraljica Krunice. Molimo krunicu i budimo svjesni da Bog čuje našu molitvu i da je Gospa uvijek uz nas. To je temeljna karakteristika velikih i svetih ljudi – ljubav prema Isusu i Njegovoj Majci Mariji.