SVAKODNEVNO U 7:30 Molitva Oče naš

ČITANJA:

Sir 48,1-15;

Ps 97,1-7;

Mt 6,7-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite:

‘Oče naš, koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!’

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski.

Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Mario Večerić, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Novskoj:

Današnje sveto Evanđelje konkretizira naš odnos prema Ocu nebeskom kroz središnju molitvu kršćanstva koju nam predaje sam Krist Gospodin – molitvu Oče naš. Vjerujem kako svatko od nas barem jednom dnevno izgovori ovu molitvu i njome se na najdublji način povjerava svome nebeskom Ocu. U toj jednostavnoj, a tako dubokoj molitvi sadržana je i Božja slava i sve naše ljudske potrebe. Sakramentom krštenja postali smo djeca Božja, a dijete najbolje upoznaje svoga oca kroz svakodnevni odnos i razgovor s njime. Zato je molitva neizostavan stup našega kršćanskog života. Po njoj ulazimo u otajstveni odnos s Bogom i otvaramo svoje srce njegovoj prisutnosti i milosti. Koliko puta znamo izmoliti Oče naš mehanički, bez razmišljanja o riječima koje izgovaramo. Upravo zato Isus nas danas poziva da ne „blebećemo kao pogani“, odnosno da molitva ne bude samo mnoštvo izgovorenih riječi bez srca i sabranosti. Naša molitva nije informiranje Boga o našim potrebama, jer Otac nebeski dobro zna što nam je potrebno i prije nego što ga zamolimo. Svrha molitve nije promijeniti Božju volju, nego svoje srce uzdići k Bogu kako bismo mogli prepoznati njegovu volju u vlastitome životu i prihvatiti je s povjerenjem. Molitva je uzdignuće uma i srca Bogu, susret čovjeka s njegovim Stvoriteljem i Ocem.

U molitvi Oče naš najprije dajemo slavu Bogu i molimo da se njegovo ime proslavlja po našem životu. Molimo da se njegova svetost očituje u nama i u cijelome svijetu kroz pravedan i svet život njegovih vjernika. Molimo za dolazak Kraljevstva Božjega i za prisutnost njegove milosti u našim srcima. Ujedno molimo da naša ljudska volja bude usklađena s Božjom voljom, jer jedino nas ona vodi prema istinskoj sreći i spasenju.

U ovoj molitvi molimo i za kruh svagdanji – za sve ono što nam je potrebno za život – ali i za kruh nebeski, za Krista prisutnog u euharistiji, u kojem već sada imamo predokus nebeske slave. Priznajemo svoju grešnost i molimo Boga da nam oprosti naše grijehe, ali istodobno obećavamo da ćemo i mi opraštati onima koji su nas povrijedili. Upravo nam Isus posebno stavlja na srce zakonitost praštanja. Samo srce koje je spremno oprostiti bližnjemu može biti otvoreno za Božju milost. Srce zatvoreno za praštanje postupno se zatvara i za Boga. Molitva Oče naš uči nas poniznosti, povjerenju i predanju u Božje ruke. Ona nas podsjeća da nismo sami i da imamo Oca koji nas ljubi, prati i vodi kroz sve životne poteškoće. Kada iskreno molimo, tada učimo gledati svoj život očima vjere i prepoznavati Božje djelovanje i u trenucima radosti i u trenucima križa.

Draga braćo i sestre, pozvani smo svakodnevno uzdizati hvalu Bogu i otvorena srca prihvaćati sve milosti koje nam Gospodin daje u svojoj dobroti i ljubavi. Neka molitva Oče naš ne bude samo navika ili naučeni tekst, nego istinski susret s Ocem nebeskim koji nas nikada ne prestaje ljubiti. Molimo stoga sabrano, iskreno i s povjerenjem, svjesni da nas Bog uvijek sluša i vodi putem koji vodi u život vječni. Amen.