SVAKODNEVNO U 7:30 Molimo i djelujmo tako da živeći ne umremo

ČITANJA:

2Kor 8,1-9;

Ps 146,5-8;

Mt 5,43-48

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Grbešić:

Dragi slušatelji, još danas mi odzvanja bolan jauk moje kume koja je 1991. godine na pragu doma izgubila šesnaestogodišnju kćer Josipu Kožić na čijem je sprovodu zavapila: »Bože daj, da ja budem posljednja hrvatska ili srpska majka koja oplakuje svoje dijete«. Kada nas Isus poziva da ljubimo svoje neprijatelje i molimo za one koji nas progone sjetim se ove hrabre žene koja je to pokazala u najtežem trenutku svojega života. Da, samo zahvaljujući Isusovoj ljubavi koja je upravo na Križu postala Izvor života za sve nas i mi možemo ljubiti one koji nam čine zlo. Križ bez Krista bio bi prokletstvo. Križ s Kristom postaje izvor blagoslova koji usavršava našu siromašnu ljubav da Isusova zapovijed ljubavi prema neprijatelju nama postaje moguća misija. Zato nas Gospodin na kraju današnjeg evanđelja poziva: »Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski«! Sveti Jose Maria Escriva poticao je vjernike na rast u savršenosti snagom ljubavi Božje koja nam daje da kao orao letimo visoko, za razliku od kokoši koja samo kljuca po zemlji. Možda je svetac bio nadahnut poznatom afričkom pričom koja kaže: »Neki čovjek je našao orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao u isto vrijeme kad i pilići i odrastao je sa njima. Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla. Prošle su godine i orao je ostario. Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru. Stari orao zapanjeno je gledao uvis. “Što li je to?!?” pitao je. “To je orao, kralj ptica”, rekla mu je jedna kokoš. “On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji”. I tako je orao umro među kokošima, ne znajući tko je«. Dragi slušatelji, molimo i djelujmo tako da živeći ne umremo, već po uzoru na Isusa ljubimo do kraja te razoružamo naše protivnike i tako svi uzletimo do raja!