SVAKODNEVNO U 7:30 Moli da očuvaš svoju vjeru!

ČITANJA:

Dj 20,28-38;

Ps 68,29-30.33-36c;

Iv 17,11b-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni.

A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.

Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«

Riječ Božju tumači don Damir Stojić:

U svom oproštajnom govoru efeškim starješinama, odnosno biskupima Pavao upozorava: „Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima.“ Isus vrlo slično govori: „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu … ja sam ih čuvao u tvom imenu … i štitio ih te nijedan od njih ne propade … da ih očuvaš od Zloga.“ Pavao i Isus su zabrinuti za Crkvu koja ostaje iza njih i zato oni potiču i mole: pazite, sačuvaj ih, štitio ih, da ih očuvaš.

Sve što imamo dolazi od Boga kao dar. Ne bi ništa imali bez Božje ljubavi i milosti. Bog nam je dao život, talente i sve drugo što posjedujemo. Na dan krštenja primili smo vjeru kao dar. Svjedoci smo kako danas itekako možemo izgubiti svoju vjeru. Koliko je onih koji su kršteni kao djeca, koji dolaze iz kršćanskih obitelji, odgojeni su u vjeri i Crkvi, ali su negdje izgubili svoju vjeru. Vjera se može izgubiti, zato su Pavao i Isus toliko zabrinuti, zato se mole. Molitve i želje Pavla i Isusa nisu uperene isključivo kršćanima u Efezu i apostolima nego i nama danas. Moramo se pitati kako sačuvati vjeru? Ugledajmo se u Isusovu molitvu i Pavlov oproštajni govor.

Isus u svojoj molitvi moli: „da budu jedno kao i mi.“ Iako je odnos s Bogom i vjera duboko osobno i intimno pitanje, vjeru ćemo bolje sačuvati i obogatiti unutar zajedništva. Cijela Biblija govori o tome kako Bog sabire svoj raspršeni narod. Sklapajući saveze u Starom zavjetu Bog širi broj svojih vjernika od Adama i Eve do kraljevskog i svećeničkog naroda po Davidu. Najveće prokletstvo izabranog naroda je progon i sužanjstvo. Isus naviještajući evanđelje putuje sa sjevera prema Jeruzalemu i okuplja oko sebe dvanaestoricu te ih na kraju šalje po svem svijetu da krste sve narode. Nije ni čudo što je Isus molio da budemo jedno. Nakon njegovog uskrsnuća on uvijek šalje pojedince natrag braći. Kada su ga apostoli pitali da ih nauči moliti on je pretpostavio da ćemo moliti zajedno, pa zato počinje s riječima „Oče naš…“. U zajedništvu čuvamo svoju vjeru.

Isus nadalje moli: „Posveti ih u istini.“ Isus nije htio bilo kakvo zajedništvo. Najljepše zajedništvo je ono oko Isusa Krista, a on je za sebe rekao da je Istina. Isus nije došao da ukine zakone nego da ih ispuni i dao je mandat apostolima da govore o njemu koji je istina. Sv. Pavao je znao koliko je opasno ako se uvuče krivi nauk: „između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom.“ Naša je vjera utemeljena na istini evanđelja i crkvenoj predaji. Koliko li je važno hraniti našu vjeru, ne samo da znamo istinu nego da razumijevamo zašto Crkva nešto uči.

Isus u molitvi nastavlja: „tvoja je riječ istina.“ Jedan od načina kako možemo hraniti svoju vjeru je čitajući i razmatrajući riječ Božju. Dokument Dei Verbum, Drugog vatikanskog sabora, vrlo lijepo govori kako Crkva časti riječ. Žalosno je danas vidjeti da mnogi katolici ne čitaju Bibliju i ne poznaju Pismo. Prvo što je Isus učinio nakon uskrsnuća je to da je tumačio Pismo dvojici učenika na putu prema Emausu. Srce im je gorjelo i vjera porasla te su onda mogli Isusa prepoznati u lomljenu kruha. Naša će vjera rasti i sačuvat ćemo je ukoliko poznajemo Pismo.

Još jedan način kako možemo sačuvati vjeru koliko god nam se to činilo neobično i kontradiktorno jest to da dijelimo, odnosno širimo svoju vjeru. Na pomisao da moramo sačuvati svoju vjeru, možda će se nekome činiti da je moramo čuvati od drugih, držati je za sebe i smatrati je privatnom. Takva vjera koja je samo privatna postaje poput vode stajačice, brzo se uruši i nestane. Isus je na više mjesta dao mandat svojim apostolima da svjedoče i da navještaju evanđelje, zato i kaže: „Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet.“ Mogu svjedočiti iz osobnog iskustva, jer često vodim duhovne obnove diljem Hrvatske i izvan nje, da koliko god naviještam evanđelje toliko raste i moja osobna vjera. Nije ni čudo da je posljednje što je Isus rekao svojim apostolima prije uzašašća da navještaju evanđelje po svem svijetu.

Na kraju, Pavao daje kršćanima u Efezu još jedan savjet: „treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: ‘Blaženije je davati nego primati.’“ Kad se naše bogoljublje pretače u čovjekoljublje raste i naša vjera.

Braćo i sestre, svi ovi načini koji pomažu u očuvanju naše vjeru ne izdvajaju nas iz svijeta nego nas drže u njemu. Pritom smo znak tom istom svijetu da ne pripadamo njemu nego da postoji onaj drugi svijet koji je naš konačni cilj i naša nada. Pozvani smo tu radosnu vijest širiti ovim svijetom, a sam Isus će se moliti za nas i brinuti da nas ništa zloga na tom putu ne zadesi. Zato on na kraju i moli: „Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.“