SVAKODNEVNO U 7:30 Mir – veliki mesijanski dar

ČITANJA:

Dj 14,19-28;

Ps 145,10-13b.21;

Iv 14,27-31a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ‘Odlazim i vraćam se k vama’. Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu, jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac.«

Riječ Božju tumači vlč. Josip Šimatović:

Brate i sestro, mir tebi!

Čežnja za mirom je univerzalna želja. Često slušamo razgovore o mogućnosti svjetskog mira, a ipak svaki dan čujemo nove vijesti o sukobima koji izbijaju diljem svijeta. Čini se da su ratovi među nacijama, kulturni sukobi, rasne napetosti i podjele jednostavno utkani u tkivo čovječanstva. Čak i kad bi došlo vrijeme kada bi svi ratovi i sukobi prestali, i dalje bi postojali bezbrojni ljudi diljem svijeta koji bi svako jutro pogledali u ogledalo i vidjeli beznađe i prazninu, a ne spokoj i mir. Mir je tako neobična ideja, zar ne? Kako nešto za čim svi čeznu može biti tako nedostižno i naizgled neizvedivo? U našim srcima i mislima nedostaje mira. Nedostaje mira u našim domovima, u odnosima s članovima obitelji. Nedostaje mira sa susjedima. Nedostaje mira s našim suradnicima. Nedostaje mira među kolegama u našim školama. U našim crkvama nedostaje mira. Narodi ustaju protiv naroda i mira nema nigdje. Živimo u problematičnom svijetu jer smo problematični ljudi. Ipak, čežnja za mirom postoji i neće prestati.

Pa što nam je činiti? Kako bi bilo da se umjesto filozofima, političarima i mirovnim aktivistima okrenemo Riječi Božjoj koju smo jutros čuli?

Mir je jedan od velikih mesijanskih darova. Sveti Pavao nam govori da je to jedan od plodova Duha Svetoga i Crkva ga koristi nekoliko puta u liturgiji. Isus ponavlja svoje obećanje govoreći: “Mir vam svoj dajem, mir vam svoj ostavljam.” Pozvani smo živjeti u miru koji je Isus želio. To zahtijeva da se svaki dan mirimo sami sa sobom, s bližnjima i s Bogom. Pomirenje s Bogom zahtijeva da slušamo njegove zapovijedi, da se svaki dan kajemo za svoje grijehe i tražimo Božje oproštenje. Pomirenje s drugima zahtijeva da drugima oprostimo njihove uvrede prema nama i da od njih tražimo oprost za naše uvrede prema njima, bilo riječima bilo djelima. Pomirenje sa samim sobom dolazi iz našeg milošću danog prepoznavanja naših slabosti i neuspjeha i našeg zahvalnog prihvaćanja i korištenja darova ljubavi Duha Svetoga. Prema pomirenju sa samim sobom vodi nas i spoznaja povjerenja da nas Bog voli usprkos našim slabostima, oprašta nam naše grijehe kada se kajemo i pomaže nam da budemo bolji.

Isus kaže: “Neka se ne uznemiruju srca vaša i ne bojte se” (Ivan 14,27b). Mir koji nam Gospodin danas nudi isti je kao i tada: nema straha. Upoznao si Onoga koji je pobijedio smrt – zašto se bojiš? Pripadaš Stvoritelju Svemira koji je tvoj Zagovornik i Branitelj — čega se bojiš? Mir koji nam Gospodin daje nije odsutnost sukoba; to je prisutnost našeg Gospodina. Možda se boriš ovoga jutra. Možda se osjećaš da je tvoja borba započela jutros čim si otvorio oči. Možda te danas očekuje neka borba. Ne boj se. Bez obzira na sve, odluči jutros svoju jutarnju molitvu posvetiti molitvi za mir u tvojim borbama, u tvom životu.

Brate, sestro! Mir tebi! Marijo, Kraljice mira, moli za nas!

Amen.