SVAKODNEVNO U 7:30 Marljivi poput Marte i pobožni poput Marije

ČITANJA:

Jon 3,1-10;

Ps 130,1-8;

Lk 10,38-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavi posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec:

Ovog tjedna pred nama su redom poznati evanđeoski odlomci. Jučer odlomak o milosrdnom Samaritancu, danas o Marti i Mariji koje su ugostile Isusa, a sutra o molitvi Očenaša. Budući da se radi o poznatim tekstovima, u opasnosti smo da ih poslušamo površno misleći da već sve znamo. Zapravo, što nam je neki biblijski tekst poznatiji to bismo trebali dublje uranjati u njegovo značenje.

Meni je ovaj tekst trenutno vrlo važan jer surađujem na jednom ambicioznom projektu osmišljavanja vjerskog turizma po primjeru Marte koja je primivši Isusa u svoju kuću željela što bolje poslužiti dragog gosta te Marije koja je ostala u njegovu društvu i slušala ga. One dvije predstavljaju duhovnu i fizičku komponentu kvalitetnog odmora, Marta koja se brine za potrebe tijela i Marija koja je posvećena molitvi i razmatranju uz Isusove riječi.

Isus je bio česti gost u ovoj kući, štoviše Marija, Marta i njihov brat Lazar bili su Isusovi dobri prijatelji. Koliko znamo, nisu ga slijedili poput drugih učenika na putu, ali su mu uvijek u svojoj kući pripremili obrok i omogućili maleni odmor. U ovom konkretnom susretu koji nam je opisan u evanđelju, Marta se posvetila posluživanju, a Marija razgovoru s gostom.

Ova scena je neobična baš zato što je toliko obična. Ovdje Isus ne čini niti jedno čudo, ne raspravlja s farizejima, ne sukobljava se s farizejima, ne prenosi znakovite prispodobe o Božjem kraljevstvu. Ovdje nas evanđelist podsjeća da je Isus živio svakodnevnim životom, da je imao vremena za druženje s prijateljima i na kraju, da je on prisutan ne samo onda kada nas muče grijesi, napasti, bolesti, nevolje, već i u našoj običnoj svakodnevici. Možda nam to želi poručiti i da Gospodinu prikazujemo naše kućne aktivnosti, od kuhanja objeda i čišćenja do slušanja radija i molitve.

Tradicija Crkve ostavila nam je izreku: „moli i radi“. Mislim da se ona ovdje može dobro uklopiti. Oboje je bitno, bitno je i ono što čini Marta radeći za Isusa, ali i ono što čini Marija u molitveno m razgovoru s Gospodinom – svatko radi svoj dio. U našem svijetu ova izreka je zadržana, ali samo polovično pa se u duhu vremena kaže samo: Radi jer u radu je spas! Moliti ćeš ako stigneš. No ovo evanđelje kaže suprotno, ako je išta važnije, onda je to molitva.

Naravno, bitno je i jedno i drugo. Kao što čamac treba dva vesla, tako i naš kršćanski život traži da uspostavimo ravnotežu između rada i molitve ili bolje rečeno, između rada i odmora, između Marte i Marije u nama. Izazov je pomiriti Martu i Mariju tako da svoje brige i obaveze prepustimo Božjoj providnosti i da u molitvi izmolimo blagoslov za naše dužnosti.

Isus sigurno cijeni Martin trud, no nije htio da ju njezin posao brine i uznemiruje preko mjere, pogotovo ne zato jer je on tu. A on je tu kao gost koji često kuca na naša vrata. Uživajmo u njegovoj prisutnosti i blagoslovu kojim nas ohrabruje i osnažuje u svim našim brigama. Budimo marljivi poput Marte i pobožni poput Marije.