SVAKODNEVNO U 7:30 Marija - primjer u predanju i ljepoti patnje poradi ljubavi

ČITANJA:

Jr 28,1-17;

Ps 119, 29.43.79-80.102;

Mt 14,13-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fr. Mislav Peček:

Slavlje današnjeg dana je Gospa Snježna, ili Posveta bazilike Svete Marije Velike, Santa Maria Maggiore, najstarijeg marijanskog svetišta u zapadnoj crkvi. Naziv Gospa Snježna dolazi nam iz predaje koja kaže da se Blažena Djevica Marija ukazala papi i jednom rimskom plemiću te im kazala da sagrade crkvu na mjestu gdje padne snijeg. I doista, na današnji datum, 5. kolovoza, na jednom od rimskih brežuljaka zvanom Eskvilin, pao je snijeg, i Papa je na toj površini podigao crkvu u čast Gospi. Što nas Marijine kreposti mogu naučiti iz današnjih čitanja?

U prvom čitanju lažni prorok Hananija je u narodu budio varave nade, a Gospodin je preko Jeremije najavio još strašnije patnje za izraelski narod. U teškim životnim situacijama ljudski je instinkt da stvari opiše kao ne toliko loše, i da ponudi neke riječi nade za bližnje kako bi se lakše nosili s tragedijama i nedaćama. No, ako nam nije na prvom mjestu prepoznavanje Božjeg nauma za nas i za svijet, ako nam na prvom mjestu nije osluškivanje i vršenje Božje volje, u opasnosti smo nesvjesno biti apostoli prijevare i laži. Da bi dobili Božji oprost, potrebno je bolno suočavanje sa svojim grijehom, s istinom vlastitog stanja. Koliko nas ima iskustvo da sa žarom objavljujemo drugoj osobi nešto s čime smo oduševljeni, i nagovaramo bližnje da to isprobaju ili da počnu razmišljati na novi i „bolji“ način. A koliko se puta pokazalo da ovaj svijet nikada neće moći u svome krilu nositi puninu istine, i da iako nečega dobroga uvijek ima, ona laž na koju smo slijepi na kraju lagano zatruje i uništi odnose, živote i duše ljudi.

Ono čime se duhovno hranimo, to na određeni način i postajemo, i samo to u konačnici možemo drugima davati. Nije uvijek lagano uzimati za prvu i glavnu hranu Božju riječ, i samoga Boga utjelovljenog u prilikama kruha, ako smo svjesni preobrazbe koja se u nama posljedično događa. Sjedinjavati se s Kristom znači i nositi biljege njegove patnje u svijetu. Stanimo na trenutak, i pokušajmo zamisliti kako li je samo Marija nosila bol u svome srcu cijeloga života, znajući Šimunovo proroštvo, znajući kako će još mač probosti srce? A ima li veće boli od gledanja neopisive patnje onoga koga beskonačno voliš? Usudim li se ja dijeliti Marijinu bol? Usudim li se toliko voljeti Isusa da gubim dah riječi kada razmatram Njegove patnje, i kada promatram patnje Njegove Crkve, Njegove zaručnice? Ali to je smisao i svrha predanja. Kada vjerujem da su i stvarne i moguće patnje ništavne u odnosu na radost izvršavanja Njegove volje, da su ništavne pored milosne mogućnosti da budem dionik u spasenju svih ljudi koje u Isusu volim do smrti. Silan je svijet u evanđelju odlazio u pusti kraj, ne razmišljajući što će jesti, samo da dođu do Isusa. Nadaju se i vjeruju da ako im se njihov pogled susretne sa Njegovim, ako Isus čuje na svoje uši njihov vapaj, sažalit će se i neće im moći odbiti molitve za ozdravljenjem, njihovim vlastitim, i njihovih voljenih. I tako je i bilo. Oni su prepoznali Kristovo srce, i u povjerenju za Kristovim srcem pojurili. Neka nam Marija, koja je prva osjetila otkucaje Kristova srca, bude primjer u predanju i ljepoti patnje poradi ljubavi.