SVAKODNEVNO U 7:30 Kroz životne situacije uz molitvu i s pouzdanjem u Boga

ČITANJA:

vl.: Iz 61,9-11;

Otp. pj.: 1Sam 2,1.4-8;

Lk 2,41-51

Tekst evanđelja:

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.

I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.

Riječ Božju tumači p. Mislav Skelin:

Možemo osjetiti i doživjeti Marijinu i Josipovu tjeskobu, žalosti i strah. Dijete se izgubilo i nitko od rodbine i znanaca ne zna što mu se dogodilo. Zašto im nije ništa rekao ili najavio da će ostati? Sve bi bilo u redu i ne bi bilo straha. Ne znamo zašto, ali očito nije. Sve što se dogodilo je vodilo prema određenoj životnoj pouci i spoznaji koje su u trenutku kada su izrečene zazvučale odrješito i hladno. Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? I u našim životima dolaze nepredviđene i izazovne situacije i koje nose nove spoznaje i pouke. Možemo se njima i okoristiti.

Oni koji aktivno žive svoju vjeru, znaju da stvari često ne idu pravocrtno i predvidljivo. Bog nam, čini se, ne najavljuje što će se dogoditi, kako bismo se pripremili i kako bi mogli ispravno reagirati. Za nove situacije spremamo se životnim stavom predanja Bogu i snalaženja uz njegovu pomoć.

Tjeskobe oko novih situacija koje nas nadilaze su križ koji se javlja u našem životu i tada osjećamo da smo u velikoj borbi. Nešto je prijeteće u meni i oko mene. Nekada mogu prepoznati što mi izaziva tjeskobu, ali ne znam što činiti.

Kada dođemo u stanje tjeskobe, straha i žalosti, pitajmo se prvo kako je do toga došlo i jesmo li se na neki način sami doveli u tu situaciju. Možda jesmo, a možda to zaista nema veze s nama. Već ćemo tako nešto naučiti i biti mudriji. Potom učinimo čin pouzdanja u Boga i žarko se obratimo u molitvi Blaženoj Djevici Mariji. Prošla je mnogo toga na svojem zemaljskom putu. Ona ima ima bolju spoznaju naše životne situacije od one koju sami imamo. Osim što ima bolju spoznaju, ima i još nešto vrlo veliko i nama potrebno – Majčinsku ljubav. Želju da nas utješi i smiri, želju da nam pomogne da nađemo izlaz iz problema i muka. Želju da poput suosjećajne majke uđe u naše stanje i da učini ono što će donijeti razliku i promijeniti tijek događaja u dobrom smjeru. Baš kao što je učinila u Kani Galilejskoj.

Drevna molitva koju možemo moliti u tim situacijama glasi:

Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, kako se nije nikada čulo da si ikoga zapustila

koji se k tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zamolio.

Ovim pouzdanjem obodren utječem se i ja k tebi, Djevice djevica.

K tebi, Majko, dolazim; pred tobom, eto, stojim ja, grješnik, i uzdišem:

nemoj, Majko vječne Riječi, prezreti mojih riječi, nego ih milostivo poslušaj i usliši.

Amen.